Autor Tema: Korisnost meda  (Pročitano 6720 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže stevanovic sveto

  • Više od prijatelja foruma
  • *******
  • Poruke: 3526
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Varda-Makovište 750m
Korisnost meda
« poslato: Januar 27, 2011, 23:17:25 »
  KORISNOST MEDA

  Većina postupaka u našem životu uslovljena je navikom. Ona u velikoj meri određuje i našu ishranu. Spontano poštujemo mudrost koju pri svojoj ishrani pokazuje pčela, leteći nad poljima i odabirajući građu za stvaranje savršene hrane. Kod pčela nema novotarija. Zahvaljujući nepogrešivom nagonu, pčela na neki način proverava kvalitet cveća koje obilazi da bi pribavila nektar. Ona zna da li i kada jedan cvet ne odgovara njenim merilima, pa ga napušta i odleće na drugi.
  U Americi se ponekad čuje poslovica: „Nekome moramo verovati – što ne bismo verovali pčeli?“ U toj poslovici ima više istine negoli pesništva. Med je kadar da nadoknadi skoro svaki nedostatak koji se može javiti u našoj svakodnevnoj ishrani. Ljudi koji dobro poznaju hranjivu vrednost meda verovatno će ga redovnije jesti od ljudi kod kojih je to znanje nepotpuno. Lekar upoznat sa svim mogućim funkcijama meda u ljudskom telu preporučiće ga, po svemu sudeći, kad god je potrebno izmeniti bolesnikovu svakodnevnu ishranu.
  Neosporno je dokazano da bakterija ne može da živi uz med, zato što je med izvanredan izvor kalijuma. Kalijum oduzima bakteriji vlagu koja joj je neophodna za samo njeno postojanje.1
  Dr V. Dž. Seket (W. G. Sackett) sa Poljoprivrednog koledža države Kolorado (Colorado Agriculture College), bakteriolog po struci, rešio je da ispita med. On priznaje da nikako nije verovao u sposobnost meda da uništava opasne bakterije. Zato je,  u svojoj laboratoriji, kulture klica raznih zaraznih bolesti stavljao u čist med. Rezultati su ga zapanjili. Već posle nekoliko sati, a najviše za nekoliko dana, ti mikroorganizmi su počeli da se uvijaju jedni za drugima. Klice koje izazivaju tifusnu groznicu uginule su za 48 časova. Njima slične klice, izazivači tifusa A i B tipa, uginule su za samo 24 časa. Jedan manje poznati mikroorganizam koji se često nalazi u stolici i pijaćoj vodi, a liči na bacil tifusa, bio je mrtav posle 5 časova. Izazivači hronične bronho-pneumonije uginuli su četvrtog dana, kao i bakterija koja se povezuje za čitav niz bolesti kao što su peritonitis, pleuritis i gnojni apcesi. Bacil dizenterije bio je uništen za 10 časova. Svi ovi nalazi opisani su u Biltenu br. 252 eksperimentalne stanice u kojoj je dr Seket izvršio svoje oglede. U tim eksperimentima dr Seket nije bio usamljen. Njegove oglede ponovili su i potvrdili dr A. P. Startevant , bakteriolog iz Entomološkog biroa (Bureau of Entomology) u Vašingtonu, A. Dž. Lokid (A. G. Lockhead) iz Odeljenja za bakteriologiju Univerziteta u Otavi, i mnogi drugi.
  Postoje dokazi da se med upotrebljavao još u pećinsko doba. Otkriveno je pčelinje saće, i neki radoznali pećinac okusio je njegovu gustu zlatastu sadržinu. Njen ukus se čoveku svideo, pa ju je ponudio i svojoj porodici; pošto su se i drugi oduševili tom supstancijom, čovek je počeo da traga za mestima na kojima su pčele gomilale med i da ga sistematski sakuplja. Tako se rodilo pčelarstvo.
  Med koji su pčele pravile od cvetnog nektara vekovima je bio jedina slatka hrana dostupna ljudima. U novije vreme nastale su mnoge zamene za med – industrijski proizvedene vrste šećera. Med je, međutim, još uvek slatka hrana čija se osobita svojstva ne mogu nigde više naći niti ičim zameniti.
  S obzirom na činjenicu da nam telo postavlja određene zahteve u vezi s mineralnim sastojcima ishrane, na koje moramo odgovoriti da bi se dobro zdravlje održalo i utvrdilo, razmotrimo mineralnu sadržinu meda. Ona je značajna naročito zato što je većina nas tek počela da uviđa da nam je ishrana, u proseku, veoma siromašna mineralima. Navikli smo se da trošimo previše namirnica koje su u preradi izgubile svoju prirodnu sadržinu mineralnih sastojaka, pa im je hranjivost umnogome smanjena. Zato moramo znati kojih mineralnih sastojaka nema dovoljno u prosečnoj svakodnevnoj ishrani, te kako možemo da ih nadoknadimo.
  U medu se nalaze gvožđe, bakar, mangan, silicijum, hlor, kalcijum, kalijum, natrijum, fosfor, aluminijum i magnezijum. Svi ti minerali potiču iz zemljišta na kojem rastu biljke, i dospevaju u nektar, sirovinu od koje pčele prave med. Očigledno je, stoga, da će se bogatstvo u mineralnim sastojcima raznih vrsta meda razlikovati u zavisnosti od mineralnog bogatstva zemljišta.
  Ranije su stručnjaci za ishranu procenjivali minerale iz meda na osnovu pretpostavke da je njihova količina premala. Sad se, međutim,zna da ljudsko telo potrebuje mnoge mineralne sastojke u veoma malim količinama, ali da su te količine dovoljne da se sačuva organska ravnoteža. Nabrojane mineralne sastojke med sadrži otprilike baš u onim količinama koje zadovoljavaju sve čovekove potrebe.
  Profesor H. A. Šjuit (H. A. Schuette) sa Odeljenja za hemiju Univerziteta u Vizkonzinu, ovako piše o mineralnim sastojcima sadržanim u medu:
  -Izgleda da onih, po novim otkrićima bitnih mineralnih sastojaka – bakra, gvožđa i mangana – ima više u tamnim negoli u svetlim vrstama meda. Sa stanovišta ishrane, gvožđe je važno zbog svoje veze sa hemoglobinom. Mi hemoglobin gradimo iz hrane, a on poseduje tu moć da tkiva snabdeva nadasve važnim kiseonikom. Da u sebi nema gvožđa, hemoglobin se ne bi odlikovao sposobnošću da zadržava kiseonik.
  -Izgleda da bakar oslobađa terapijske moći gvožđa, time što obnavlja hemoglobinsku sadržinu krvi u pacijenata ugroženih anemijom. Bakar, drugim rečima, pokreće gvožđe na akciju.
  -Još ne poznajemo dovoljno koristi koje nam donosi obogaćivanje ishrane manganom, ali je jasno da mangan predstavlja značajni sastojak ishrane. Neki misle da on naizmenično s bakrom ili uz njega pomaže stvaranju hemoglobina u krvi. Drugi opet, misle da gvožđu u tom poslu pomaže samo bakar. Ipak, i ovi drugi su, na drugim stranama, našli dokaze  za mišljenje da mangan u ishrani ima sasvim posebnu, vlastitu funkciju.

  Kakva je vitaminska sadržina meda? Već na osnovu činjenice da je on strogo prirodni proizvod može se očekivati da sadrži vitamine. Polen mnogih vrsta cveća sadrži više vitamina C od mezmalo svih vrsta voća ili povrća, a u medu uvek ima polena. Očigledno je da med sa mnogo poen sadrži i mnogo vitamina C.
  Jedna od najznačajnijih dosad utvrđenih činjenica u vezi s medom pomalo iznenađuje; med je, naime, izvanredan medijum za vitamine, što nije slučaj s voćem i povrćem. Spanać, na primer, gubi oko 50% svoje količine vitamina C u toku 24 časa po branju. Vrednost vitaminske sadržine voća znatno opada tokom vremena koje ono provodi u magacinima. Kao i mnoge druge vrste hrane bogate šećerom, med sadrži malo tiamina a dosta riboflavina i nikotinske kiseline. Med svakako sadrži sve vitamine koje stručnjaci za ishranu smatraju zdravstveno neophodnima.
  Dok šećer od repe ili trske, kao i skrob, mora u organima za varenje da prođe kroz proces prerade, tokom kojeg se pod dejstvom enzima razlaže u jednostavne oblike šećera, kod meda su taj proces prerade već obavile pčele, sekretom svojih pljuvačnih žlezda; taj sekret razlaže šećer iz nektara u proste šećere – fruktozu i glukozu. Na taj način to prethodno varenje meda umnogome olakšava rad našeg želuca. Činjenica da med predstavlja već svareni šećer  nije toliko značajna za zdrav ljudski organizam, kadar da lako vari šećer. No, ona je veoma značajna za čoveka sa slabim varenjem, ili za onoga kome nedostaju enzimi invertaza i amilaza, neophodni za proces razlaganja šećera.
  Ostavimo li po strani, kao manje važnu, činjenicu da je med uvek dobrodošlo obogaćenje naše ishrane, i njen vrlo ukusan dodatak, moramo uzeti u obzir da je on pre svega gradivna hrana, puna raznih materija koje su potrebne za razvoj i obnovu tela. Med vrlo brzo oslobađa dosta energije, što ga čini privlačnim sastavnim delom svakog doručka, hranom koja će nam brzo dati energiju potrebnu za valjano započinjanje svakodnevnih poslova. Nabrojimo sve prednosti meda nad drugim oblicima šećera:
  1.ne nadražuje zidove organa za varenje;
  2.brzo se i lako asimiluje;
  3.brzo zadovoljava potrebu za energijom;
  4.sportistima i drugim ljudima koji naglo troše velike količine energije omogućuje da se brzo oporave;
  5.od svih šećera najlakši je za bubrege;
  6.ima prirodno i blago laksativno dejstvo;
  7.deluje smirujuće na organizam;
  8.lako se nabavlja;
  9.nije skup, s obzirom na vrednosti.

  Ipak za mene je medicinska vrednost meda njegova najveća vrlina. Kao lekara sasvim razumljivo me zanima svaka supstanca koja se, kroz proučavanje i eksperimentalno ispitivanje, pokaže, kao korisno srdstvo za doista valjano življenje od kolevke do groba.
  Gde se još može naći tako umirujuće sredstvo, čije se što obilnije svakodnevno uzimanje može uvek preporučiti, a koje će, ako se uzima uz svaki obed, smiriti nervoznog, prenapetog, uvek na trku spremnog čoveka, uvek čineći dobro i nikad ne škodeći ljudskom telu? Gde će se naći slatkiš koji donosi dobar san?
  Med je blagotvoran za želudac. On olakšava dosadni kašalj. On ublažava bolove kod zapaljenja zglobova.
  Dobro pamtim ushićenje jedne učiteljice kad mi je pričala šta je stalna upotreba meda učinila za njeno zapaljenje zglobova. Bolest joj je vrlo dugo pričinjaval jake bolove i ona se sa njima već bila pomirila. Onda je bila premeštena u drugi srez i nastanila se kod jedne farmerske porodice. U tom domaćinstvu med se stalno koristio za zaslađivanje jela. Krajem te školske godine, zapaljenje zglobova joj je sasvim nestalo. Ozdravljenje se moglo objasniti jedino nadoknadom manjka kalijuma kroz med.
  Med će, svojim pozitivnim dejstvima, olakšati starost. Zato mi je žao kad ljudi kažu da ne jedu med jer je skuplji od belog šećera. Tim ljudima pokušavam da objasnim da se na zdravlju nikada ne sme štedeti. Dobro zdravlje treba da se zaradi. Na kraju krajeva, čovek jednom mora da plati, bilo bakalinu ili apotekaru. Kad se razbolite, vidite da novac ušteđen na hrani morate utrošiti na kupovinu lekova koji treba da vam vrate zdravlje. Međutim, kupovanjem valjane hrane, kao što e med, vi u stvari štedite i više i pametnije.

Dr D. K. Džervis  Narodna medicina – Tajne zelenih riznica prirode I


1)   „Naša esperimentalna proučavanja dokazala su da je protivmikrobno dejstvo meda prouzrokovano fitoncidima (biljnim antibioticima) koji dolaze u pčelinji med iz nektara, cvetnog praha i biljnih sokova.“

Dr Stojmir Mladenov  Lečenje pčelinjim proizvodima