Ovih dana može ponovo doći do rojevog nagona i kod društava koja su dobro radila na bagremu, a naročito na pčelinjacima gde je bagrem osrednje (ili slabije) medio.
Napisao bih nešto za šta mislim da spada u vrlo jasne principe i pravila i uobičajeno je ponašanje pčela. To je ulazak ili prekid rojevog nagona koji zavisi od obilnosti paše i vrste košnice. Ostalo, što je vrlo bitno (zahlađenje, nastavak paše, snaga društva i sl.) je u ovom slučaju u drugom planu, iako to deluje zbunjujuće.
Reč je o principu OBNOVE društva.
Pri obilnom unosu nektara sa bagrema pčele ulažu velike napore u njegovom unošenju i preradi. Pri tom osvajaju prostor u košnici u skladu sa količinom unosa i trajanjem paše. Kada pčelar proširi košnicu, dovoljno da pčele zaposednu i koriste sav prostor, pčele ga smatraju prostorom koji treba održavati i tako se raspoređuju. Održavanje tog prostora zahteva dovoljnu brojnost pčela. Zato pčele uništavaju rojeve matičnjake i ponovo teže da se društvo još više razvije. Ovde nije presudna brojnost pčela. Društvo preponaje starsnu strukturu pčela i samim tim „zna“ da nedostaje mladih pčela koje rade sve „kućne“ poslove (od lučenja voska do održavanja mikroklime).
Praktično, što pčelaru treba da bude jasno je da ovakvo stanje može biti privremeno i da mu daje mogućnost da ga zadrži u radnom raspoloženju. Takođe, može biti i trajno. Sadašnji uslovi ga čine trajnijim (dugotrajnije zahlađenje sa povremenim i ograničenim izletom pčela). Npr. pčele unesu velike količine polena od bagremca i naprave privremenu blokadu. Ali izlet pčela nije celodnevni i potrošnja tog polena je uvećana. Takođe i ovako jaka društva teže da dobro razviju pojedinačne pčele i spreme ih za predstojeće izrojavanje*. To povećava potrošnju polena, smanjuje blokadu matice i leglo se proširuje, što zahteva dalji pojačani rad pčela. Kasnije, kada pčelar uzme višak meda, društvo teži da popuni zalihe i do ulaska u rojevi nagon uglavnom više ne dolazi.
(*Može se uočiti da kada greškom i slučajno pritisnete mlade pčele da im je probavni trakt pun polena. Slično kao u prolećnom periodu. I to je dobro, jer će se dobiti generacija vrlo spremnih i izdržljivih pčela. Ovo se tokom leta ne može primetiti tj. pčele troše manje polena u sopstvenoj ishrani).
Ovo je samo kratak prikaz onoga što dovodi do prekida rojevog nagona i obnove i snažnog razvoja inače vrlo brojnog društva.
Tamo gde je paša bila slabija, pčele nemaju potrebe da održavaju višak prostora i u tom delu ima pčela, ali to nije toliko puno i one tu ništa ne rade, ne ulažu neki napor i samim tim to je jedan od uslova za rojevi nagon (nezaposlenost pčela). Deo gde je uskladišten med lako održavaju. Samo što je najveći deo meda približen gnezdu (plodištu), zatvoren mednim poklopcima i tu stvara trajnu blokadu. Unos polena u ovom slučaju doprinosi toj blokadi.
Vrsta (tip) košnice ima veliku ulogu u ovome. Primer bi bio DB košnica. Trebalo bi je porediti sa košnicama čije je plodište manje, a iznad su nastavci takođe manji i pčele lako osvajaju taj prostor. U jednom momentu, kada prebace najveći (ili sav) deo meda iz plodišta u medišta, pčele ga tu prerađuju i uglavnom nerado vraćaju u plodište, gde spremaju ćelije zaleglo. Kod DB košnice je plodište preveliko i med se uskladišti na više ramova bočno. Visina rama dovodi do toga da se stvara jača medna kapa. Društvo daleko pre ulazi u rojevi nagon, jer je gnezdo pretrpano pčelama, a posla je manje. Sprečavanje rojenja ubacivanjem satnih osnova (bilo gde u košnici – ili u medišta ili u plodišta) neće baš puno doprineti odlaganju rojevog nagona jer je vreme loše, unos je slab i pčele NERADO grade saće. Naročito je to izraženo samom približavanju rojevom nagonu, kada pčele jednostavno manje rade, čuvajući snagu za život u novim uslovima roja koji odlazi.
Ovih dana, pripremajući neka društva za odgoj matičnjaka moram prilagoditi prostor tom poslu (smanjiti prostor). Nastavke sa medom prebacujem na druge košnice. Prebacujem ih tamo gde smatram da je društvo prejako u odnosu na postojeći broj nastavaka. Samo posle nekoliko minuta, pčele zaposednu te dodate nastavke i to u velikom broju. Na taj način i ta društva demotivišem da uđu u rojevi nagon, povećavajući im obim posla. To inače radim svake godine, jer nikada ne žurim sa vrcanjem meda.
Čak je moguće da neko društva kojima je oduzet med, a pre toga nisu previše radila i dodati su im prazni nastavci nastave sa rojevim nagonom. To je ono što sam definisao izrazom: pčele su „omeđile“ svoj prostor. Kako nema neke značajnije paše miruju i potom se izroje. Ovo se dešava u toku bagrema kada se zakasni sa proširenjem prostora nekim društvima koja su već u rojevom nagonu. Kod njih viška meda meda u medištima ima vrlo malo, a roj napusti košnicu iako je bagrem dobro medio. Konkretno se radi o LR košnici i imao sam takvih slučajeva. Naravno, to je greška pčelara. To je upravo to „omeđavanje“ prostora i pčele novododate nastavke ne doživljavaju kao svoje. Podsticanje pčela na rad dodavanjem satnih osnova u ovakvim slučajevima je baš veliki promašaj.
PS
Ako je napravljena loša procena i društvo je ojačalo izlaskom legla, dobro iskoristilo pašu a uđe u rojevi nagon, jednostavno stavim plodište sa dva-tri rama legla (sa kojih istresem pčele), stavim u nastavak gde je uglavnom prazno saće, a na bokove postavim one pune ramove polena i meda koji su inače bili do zidova plodišta. Plodište odnosim na novo mesto na pčelinjaku. Ono mora biti puno pčela. Jedan deo pčela se vraća u svoju košnicu na starom mestu. Mora se voditi računa da taj povratak pčela traje više dana (čak i više od sedam dana). Tako da se matičnjak ili matica u osnovno društvo koje je sada obezmatičeno dodaje nešto kasnije.