Način spajanja se razlikuje od uobičajenih i može se primeniti u svim godišnjim dobima. Kao što je poznato, nema 100% pozudanih zahvata koje je zamislio pčelar. Moja iskustva su takva da mi je ovaj način najpouzdaniji u jesenjem ili čak zimskom periodu.
Priprema se vrši odstranjivanjem ramova u društvo kojem se pridružuju pčele iz problematičnog (ali zdravog) društva – na skici je to društvo br 1, a problematično društvo je društvo br 2. Na mesto tih ramova se postavljaju ramovi sa pčelom iz društva br 2.
Drugi deo pripreme je uklanjanje najvećeg broja ramova iz društva br 2, tako da pčele vrlo dobro i u velikom broju (kao brade) zaposedaju mali broj ramova. Tako da se pčela može podeliti i u dva ili više društava. Pre toga pčelar odlučuje o uklanjanju matice iz jednog od ta dva društva i traži je dok uklanja ramove. Maticu bi bilo dobro zadržati u kavezu sa desetak pčela, za svaki slučaj. Do sada mi se nikada nije desilo da tu rezervnu maticu iskoristim (ili je broj takvih slučajeva zanemarljiv, tako da ih se i ne sećam).
Pčele istresati unutar nastavka, da ne padaju mnogo na tlo oko košnice, naročito ako je hladno. To se postiže tako što se ram sa koga se stresaju pčele jednom bočnom letvicom rama nasloni na zid košnice. Kada se pčele istresaju sa rama, ta bočna letvica se ne odvaja od zida košnice, već klizne na dole sve vreme prljubljena uz zid. Prvo se napravi kratki trzaj a zatim drugim snažnijim trzajem, posle oko sekund-dva, istrese pčela. To se radi zbog toga što se pčele pri svakoj vibraciji zakače snažnije za saće i ostane ih puno na ramu. Nakon prvog trzaja ipak popuste, s obzirom da se ništa nije desilo. Posle istresenog prvog i najmnogobrojnijeg dela pčela, ram se lagano povlači na gore, takođe bez odvajanja od zida košnice. Preostale pčele na ramu se ponovo na isti način istresu i to kada one već istresene krenu ka bočno postavljenim ramovima. Inače one se brzo kreću ka bočnim ramovima i tu grupišu.
Kada se to uradi, sačeka se kasno popodne (u jesen kada je danju toplije, a zimi se sve obavlja relativno brzo). Tada se pčele smiruju i grupišu po ramovima. Pristupa se prenošenju ramova sa pčelama. Pre toga se običnom baštenskom pumpicom pčele društva 1 blago nakvase i to raspršenim sitnim kapima, a ne jakim mlazom (ovo se zimi, naravno, ne radi). Kada se donese ram sa pčelama i njega blago naprskati sa obe strane i lagano spustiti u pripremljeni prazan prostor. To se radi i sa ostalim ramovima. S obzirom da je već prilično pala temperatura, preostale pčele u društvu br 2 se brzo penju na saće, tako da tu skoro da i ne ostaje pčela.
Ramove ne približavati previše, da se nebi pritisnula i matica sa nekim ispupčenjem na ramu.
Pripremu ne treba započinjati previše rano, jer pčele mogu napadati košnice oko kojih se radi. Treba ih prvo pustiti da nađu nešto cvetova u prirodi, kojih još ima (npr. maslačak). Zimi se radi relativno brzo i ovo naravno ne važi.
Ako je košnica sa dva ili više tela, pridruživanje pčela je u nastavku gde se nalazi klube i ramovi na kojima se pčela pridružuje odgovaraju ramovima u tom nastavku. To znači da će biti sa vrlo malo (ili ništa) hrane ako se postavljaju u prvi nastavak, da klube nebi ostalo u tom nastavku, ili sa dovoljno hrane ako se ubacuju u gornji nastavak.
Ramove koji se dodaju ne stavljati po bokovima, jer tu može da ostane deo pčela i to je opasno, naročito kad je hladnije. Ovo kažem, jer sam ovakav postupak spajanja izvodio i zimi na temperaturama ispod nule.
Kontrola prisustva matice se vrši sutradan i to bez pregleda. Najsigurnije je takođe kasno posle podne pogledati leto i ako je pčela uznemirena na letu to bi mogao biti znak da nema matice (naveo sam da se to vrlo retko u ovom periodu dešava). Paziti da možda nije u pitanju borba sa osom. Kasnije proveriti osluškivanjem zvuka na letu sa crevom.