Eso druže, baš si me prijatno iznenadio. Odavno smo o ovom pričali.
Hvala ti na pokretanju teme. Nadam se da će još nekome biti zanimljiva, više kao sjećanje na neka protekla vremena i na jednog čovjeka koji je strastveno volio pčele. Ja ću ispričati ono malo koliko znam a ostatak priče je na tebi. Pošto je ovaj forum otvoren za sve, možda se pojavi još neko koga ne znamo i ko ima neke detalje o košnici koju sam poznavao kao "rotacionu". Ime "Bugojanka" mi se sada ipak više sviđa.
Prije nego nešto više napišem o košnici, moram prvo pomenuti njenog izumitelja. Ova tema je u suštini neka vrsta posvete njemu jer nisam našao ništa više na internetu.
Čovjek o kome pričamo zvao se Petar Vasiljević, rođen je na prelazu dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka, živio je u Bugojnu. Bio je porijeklom iz ozrenskog sela Boljanić, opština Doboj i rođeni brat moje pokojne bake po majci. Naš drugar Dragan Šošić poznaje to selo, prije nesrećnih devedesetih tu je doseljavao pčele.
O Petrovom životnom putu znam jako malo, sreo sam ga samo par puta između 1987. i 1991. godine kada je dolazio u Boljanić. I tih par susreta bilo je dovoljno da na mene ostavi jak utisak. Pčelara sa tolikom pasijom nisam upoznao. Svaki slobodan trenutak koristio je da priča o pčelama mom ćaletu i vjerovatno je mene koji sam tada imao desetak godina presudno zainteresovao za pčelarstvo, iako je i otac u tom periodu držao desetak društava.
Sjećam se trenutka kada je Petar iz Bugojna u Boljanić dovezao košnice. Ne znam tačno koliko ih je bilo, mislim negdje između 50 i 100 komada. Ta košnica je za mene tada bila pravo čudo, potpuno drugačija od svega što sam vidio, imala je neku magnetsku privlačnost. Bio sam ipak nedovoljno stasao da bih se sjećao detalja ali upamtio sam ono osnovno. Košnica ograničenog prostora izrađena od neke debele daske, možda 30 mm. Gabaritima je bila slična standardnoj AŽ-ejki. Rotirala se oko svoje ose po vertikali na metalnom nosaču koji je sa bočnih strana obuhvatao i držao spuštajući se u vidu postolja ka zemlji. Sa prednje i zadnje strane nalazio se po jedan okrugli otvor prečnika koji, ako me sjećanje služi, nikako nije bio manji od 40 mm. Ta košnica nije imala ramove nego drvene letvice na mjestu satonoše i gradnju su pčele vršile slobodno. Rotacioni sistem bio je zamišljen za borbu protiv varoe. Nakon nekog vremenskog perioda (ne znam kolikog) košnica se rotirala i saće koje je bilo gore, došlo bi dolje a pčele bi ponovo počinjale sa gradnjom sa gornjih pozicija. Možda ovo djeluje konfuzno ali sjećam se kao kroz maglu nekih unutrašnjih detalja koje ne mogu opisati ali koji su na neki način pridržavali saće. Petar je tvrdio da u toj njegovoj košnici varoa nikako ne može opstati. Med se ne bi centrifugirao nego cijedio. Govorio je da će je izlagati na poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu a da li je to ikada uradio nije mi poznato.
Uskoro je došao rat, Petar je iz Bugojna otišao u Karanovac kod Banje Luke gdje je povukao i košnice iz Boljanića. Mislim da ga više nisam vidio, tih nesrećnih godina je i umro. Nisu mi poznati nikakvi detalji iz onoga šta se kasnije dešavalo sa tim košnicama i da li ih je neko naslijedio. Nije da se nisam pokušao raspitati ali ništa nisam saznao.
Tu se što se mene tiče, iako nezavršena, ova priča završava. Međutim zahvaljujući Voji Brstini, osnivaču ovog foruma i drugaru Esadu Jusiću, ona ipak ima nastavak
. Meni će biti drago da ga pročitam i kada dođe vrijeme vidim neku obećanu
fotografiju, a nadam se i još po nekom.