Konačno.....
Jedan od prijatelja sa Foruma pristigao, dohvatio se tastature i sada ću bar imati sa kime da
ćaskam o korisnim pčelarskim stvarima.
To što ste vi pripremili dva društva zazimljena na dva polunastavka, sada verujem da će to za
vas biti spas u pčelarenju DB košnicama. Morate imati meda za vrcanje, ako ne bude nekog
belaja pa da bagrem ne može zbog vremenskih uslova da se iskoristi.
Vama su pčele u DB 12 u plodištima bile preveliki " potrošač " teško sakupljenog meda
tokom godine u prevelikom plodištu za tako jako kratku izdašniju pčelinju pašu ,ako je tako kako pričate da nemate dobrih paša.
Ja bih desetak do petnaest dana najkasnije pre kretanja bagrema upravo uradio kako sam
gore pojasnio. Maticu bi ostavio u donjem polunastavku sa par ramova / u vašem slučaju
može biti i sa 4 do 5 ramova sa najsvežijim leglom / koji ram sa satnom osnovom i koji ram
sa izvučenim satnim osnovama. Ide MR pa u drugom polumedištu po sredini nastavka
ostalo zatvoreno leglo, cvetni prah i u krajeve med. Kad svo leglo izadje a najdalje pred
kretanje bagrema, ukoliko su oba nastavka puna pčelama u svim ulicama i da ima na
satonošama gornjeg nastavka deo pčela, postavio još jedno polumedište sa izvučenim
satnim osnovama / medišnim ramovima /. Dodavanje ramova sa satnim osnovama
treba pomeriti na sledeće proširenje u jeku bagremove paše.
Eto mog vidjenja vaše situacije.
Izbor je vaš.
Srećno i pozdrav iz Aleksinca
Bogami,
Nećemo puno ćaskati, čekam makarone pa u krevet jer ja sam ti noćna ptičica. Ne persiraj me molim te, valjda smo drugovi/jarani? Za mene je persiranje udaljavanje.
Upravu si, i ja to odavno znam, DB 12 je preveliko plodište. Bilo bi odlično da sam prodavao rojeve, ali na to nikad nisam pomišljao, a nema ni mušterija.
Za bagrem unaprijed 99 % tvrdim da će biti kao i nekoliko prošlih godina - ništa. No, žulja me tiha paša (livada). Najviše me žulja da se prilagodim terenu.
Poseban su problem malinari i špricanje. Sirotinja navalila na njih, a već ih sad ucjenjuju cijenom, tako da će gazde brati kajmak, a sirotinja ni sirutku.
Kad ne bi bilo špricanja malina, ja bih mogao prst u uho i prinosa bi bilo kako god i kojom god košnicom da pčelarim. No, pobiše izletnice. Najgore je što su posjedi malina usitnjeni, najčešće po dunum-dva, tako da ima pedesetak vlasnika koji NIKAD ne špricaju istovremeno. Da su 2-3 gazda, radio bih kao nekad: čovjek mi najavi prije na dan, ja zatvorim društva oko 03.00 ujtro, on šprica oko 09.00 te pčele pustim najdalje do 11.00.
Nisam profesionalac i neću u tu sortu, a uvijek mi je bio naum baš to te sam, težeći ka tome, i nagomilao to što jesam, i potrošio puno. Hoću sada da posmatram pčelu. Šta to ona hoće, i šta to ona može? To su dva pitanja koja će me "milovati" do smrti (iako sam se bio razočarao i odustao, jasno mi je da ću pčele imati dok sam živ; košnicu jednu makar, ali imati ih; droga!).
Ja sam uspio s pčelama! Dvojicu sinova sam odgojio uz njih i ribolova: to je moj uspjeh; nisu ni narkomani, ni alkoholičari, ni kriminalci, no pristojni momci na ivici fakulteta. Eno, makarone zovu. Hajde, bujrum.
Pozdrav, svako dobro!