SJERUŠA, trbušac, starac, pršljenasta žalfija
išegodišnja zeljasta biljka, visoka 30 do 70 cm. Stabljika je uspravna, snažna, razgranata ili nerazgranata. Ponekad iz pazuha listova polaze kratki bočni izdanci. Listovi su sa drškom, osim najviših, srcasto trouglasto jajasti. Pri osnovi srcasti, na vrhu kratko zašiljeni, po obodu nepravilno nazubljeni. Prizemni listovi se obično osuše još pre cvetanja biljke. Cvetovi ljubičasti, ređe beli, složeni u 4 do 10 zbijenih, okruglastih pršljenova, koji svi zajedno obrazuju izdužene rastresite klasove. Razvija vrlo veliki broj cvetova.
Cveta od juna do septembra. Vrlo dobra medonosna biljka koja daje malo cvetnog praha. Zbog oblika cvetova nektar i polen lako su dostupni pčelama. Medenju pogoduje umereno vlažna klima, s temperaturom od 25 do 30oC. Škodi joj suša i vetar. Med je dobrog kvaliteta, svetložut, sa blagim mirisom nane. Sporo kristališe.
Poreklom mediteranska biljka, veoma je rasprostranjena i u unutrašnjosti. Raste na sunčanim i neobrađenim zemljištima, livadama, pored puteva u jarcima, od nizijskih pa do planinskih predela.
Razmnožava se semenom.
Veroljub Umeljić Atlas medonosnog bilja I
U makovištu je sjeruša veoma nezgodna korovska biljka. Uglavnom raste u malinjacima i ima veoma razvijen korenov sistem. Nemoguće ju je iskoreniti iz njive. Koliko god bila nezgodna za malinare pčelari od nje imaju velike koristi. Kad procveta puna je pčela. Pozdrav.