Radovi na pčelinjaku > Praktično pčelarstvo i metode pčelarenja
Toplo i hladno saće u tehnici pčelarenja
Dragan Šošić:
Kolega Vojko, mislim da je jasnije ako se pažljivije pročita ceo tekst. To i jeste u suštini logička kategorija jer sam naglasio da se ne radi o određivanju naziva već o posledicama očigledne činjenice. A malo provokativniji uvod je posledica „sociološkog“ pristupa. „Sociološki“ pristup je rasprava formalnih i neformalnih grupa o nečemu, koja može biti filozofska, logička ali i čista konteplacija.
( „Konteplacija: Superlativ mudrovanja. Odsustvo svih drugih misli sem o pojmu o kojem mislimo i produbljujemo svoje misli. Simptomi prepoznavanja kod ljudi koji su zapali u kontemplirajući trans - slični facijalni izrazi kod pojave konstipacije i opstipacije. Inače pojmovi koji se često brkaju sa pojmom kontemlpacije tako da se ne preporučuje česta upotreba ovih izraza u javnim nastupima i govorima“. Definicija sa sajta Vukajlije, koje je po meni fantastična).
Konkretno, radi se o „neformalnoj“ grupi koja praktično stvara novu teoriju pčelarstva u nas (po sistemu copy-paste nečijih tekstova). Tako da je zanimljiva tema Voje Brstine o tamnom saću krivo usmerena ka crnom i totalno neupotrebljivom saću i upropašćena (videti na zvaničnom forumu SPOS-a). Koliko je dobro ako neko nema pojma je relativna stvar. Kada početnik nešto ne zna, to je normalna stvar. Naučiće. Ali ako uči od „majstora“ koji pojma nema e to je več problem. Naročito ako je majstor ambiciozan u literarnom smislu. Upravo takvi majstori forsiraju krilatice tipa: nije znanje znanje znati, već je znanje znanje dati. A onda okrenu ćurak naopako i pišu sve i svašta, što nema veze sa tehnikom pčelarenja, već je namera omalovažavanje kolega. Tako mnoge dovode u nedoumicu o jasnim i naučno dokazanim činjenicama. Ovaj odgovor je nije promeren temi ali mislim da treba odgovoriti, da bi bilo jasnije šta sam hteo reći, u svakom pogledu. U svakom slučaju, bolje je da se držimo teme.
Vojko Aleksic:
U pravu si Dragane. Ja ne verujem u tu teoriju o crnom saću. Tačno je da pčela radije zaleže tamno saće, ali kad nema gde, mora i u devičansko.
Dragan Šošić:
Ma crno saće je crno. O tome ne želim ni da diskutujem. Presađujem larvice 27 godina. Imao sam prilike da vidim kakve su ćelije vrlo starog saća, odnosno crnog. Ja sam tu raspravu u toj temi doživeo kao u onu narodnu pomažem im da se sprdaju. Tema dobro započeta, ali ekipa navalila sa crnim umesto tamnim saćem. Koliko sam pratio u uvodnoj poruci Voja govori o tamnom saću. Lično sam za mlado ili mlađe saće. I u medištu je sasvim drugačija situacija kada se stave sve osnove i pčele odmah pune i ubrzo zatvaraju med. Drugačiji je ukus tog meda u odnosu na medišne ramove koji su izvučeni ranije i presvučeni propolisom. A što se tiče devičanskog saća i zaleganja to nije problem. Pa i u rano proleće dodajem dve osnove na mesta ranije uklonjenih ramova i pčele ih zaležu besprekorno. I ne prave razliku. Kako vreme odmiče nisu baš rade da zaležu mlade ramove ako ne moraju. Uzmimo primer bagremove paše. Ako se tada uklone 2 rama i ubace dve osnove, biće napunjene medom koji vrlo često zatvore i tako naprave blokadu legla. Ako su ramovi nešto tamniji biće legla u manjem obimu koje se, kako paša ide kraju proširuje na račun medne kape. Tu se može videti ono pravilo koje sam naučio na početku bavljenja pčelarstvom, da se pčela još u proleće priprema za zimu. Osnove koje sam naveo pripadaju tzv. hladnom saću i pčele hoće da ih “odstrane” iz kombinacije da budu u zoni gde će formirati klube puneći ih medom na kome neće formirati klube. Kada bi se simuliralo takvo stanje i krajem leta dodala takva dva mlada rama na pristojnom rastojanju klube bi bilo formirano o prostoru unutar ta dva mlada rama a deo praznih ćelija u donjem delu rama bio popunjen polenom, koji je dobar izolator. Klube bi se usmerilo ka drugom nastavku (za LR košnice).
Esad Jusić:
--- Citat: Zika Stojanovic Januar 05, 2011, 19:43:54 ---Evo i ja da "iznesem" nešto što mislim da mi je poznato na ovu temu.
Mnogo je češći i poznatiji termin "ramovi na hladno" ili "ramovi na toplo", ali to je verovatno svima nama
jasno i kako i zašto!
Hladno saće je mlado tkzv. devičansko, ali i tamno saće u kome su se izlegale mnoge generacije pčela.
Ako pridržimo u ruci ram sa devičanskim saćem i ram sa tamnim saćem primetićemo najpre značajnu razliku u
težini. Ram sa devičanskim saćem sadži samo vosak sa tanjim zidovima ćelija, a ram sa tamnim saćem sadrži
više voska, dosta kokona i ćelije su više propolizirane. Njegova struktura je nekako zbijenija, kao da ima veću gustinu i zato je hladniji - bolje propušta i provodi toplotu. Stoga hladno saće nije pogodno za zimovanje pčela.
Toplo saće je rumene boje u kome se izlegalo samo 2-3 generacije pčela. Srednje je težine i dobar izolator. To je razlog da je ovakvo saće najbolje za zimovanje pčela.
Obično se kaže da se naši pčelari slažu samo u tome da košnicama treba prilaziti otpozadi. Ja bih ovome dodao i da se uglavnom slažemo u pogledu tamnog saća, tj. da je ono mnogo češće izvor nekih pčelinjih bolesti, da ima manji prečnik ćelija (zbog zaostalih kokona) i da ga zbog toga treba menjati najkasnije za 3-4 godine!
Da li je to baš sasvim tako, da mi malo ne preterujemo u tome, pogotovo sa tvrdnjom oko smanjenja prečnika ćelija kod starog saća?
Umesto direktnog odgovara, evo jednog istinitog iskustva od pre 16-17 godina.
Jedan naš subotički pčelarski kolega (Zdravko Milković) se tada otisnuo u "svet beli" i otišao preko više "bara", čak na Novi Zeland i počeo tamo da radi kod jednog velepčelara koji radi sa 4.000 LR košnica.
Zdravko koji je diplomirao veterinu i završio pčelarsku specijalizaciju kod prof. Lolin, videvši kod svog poslodavca plodišno saće crno kao katran, započe poznatu našu priču o štetnosti tamng saća, o postepenom smanjivanju ćelija i izleganju sve manjih i slabijih pčela. Slušao njega gazda, uzeo digitron i sračuna da treba da kupi 4t voska da bi promenio plodišno saće, da to košta toliko i toliko, da je to za njega veliki novac i da mu to ne pada na pamet da uradi. A to da mu se rađaju sve slabije i tanje pčele, uopšte ne stoji! Pogledaj i reci da li su moje pčele tanje od tvojih u Srbiji gde si redovno menjao saće - uzvrati gazda!
I još gazda reče: da je tvoja teorija tačna, obzirom da 15 godina nisam menjao saće, moje pčele bi sada izgledale kao čačkalice!!!
Normalno, svako će za sebe izvući svoj zaključak!
Nisam ni ja pobornik tamnog saća i sam sam pristalica njegove zamene iz pre svega higijenskih razloga.
Ipak mislim da svi mi po malo u tome preterujemo, naročito tvrdnjom oko tog smanjenja prečnika ćelije i zaostataka kokona. Sigurno da dobar deo kokona pčele očiste, izgrizu ako treba i ponovo prošire ćelije, jer u protivnom onaj novozelanđanin bi zaista imao pčele kao čačkalice. I treba imati na umu činjenicu da van najaktivnijeg perioda godine, a pogotovu s jeseni matica uvek mnogo više preferira tamno od svetlijeg saća.
--- Kraj citata ---
Poštovanje,
Ovo mogu potpisati. Otprilike bi se moglo reći ono što sam vrlo često spominjao, a to je da je u pčelarstvu skoro sve dvosjekli mač. Vidio sam kako pčele grizu staro saće, isijecao sam dijelove da provjerim šta će graditi (imam slike)... Pitam se šta je teže i gore pčelama: porušiti crno saće i izgraditi novo, ili ga izgraditi na dodatoj s. osnovi (uvažavati sve pluseve i minuse). Lično "vagam" između mijenjanja i nemijenjanja saća. I još nešto, pojmovi "natoplo" i "nahladno" i "toplo" i "hladno" saće ne bi trebalo da su isti. Griješim li?
Pozdrav, svako dobro.
Dragan Šošić:
Esade, malo uskačem preko reda. Koristim priliku, Žika zadremao. Moja iskustva govore da ne mora biti tragično ako je u plodištu tamnije saće a koriste se ekološkai prihvatljivija sredstva protiv varoe. Veći problem može biti prelazak klubeta kod nastavljača (tipa LR), a imao sam slučajeve kada su društva u polumedištima jednostavno „sišla“ u donji nastavak, krenula sa nešto više legla jer je bilo toplo i stradala jer su se kasnije temperature spustale do -20 i bilo je jako vetrovito. Drugi problem je to što mali voskov moljac napada saće (što je starije ima više prostora za njega). Tada strada leglo. U „Pčelaru“ je g. J. Kulinčević pisao o problemu smanjenih ćelija, ali se to odnosilo na tek izlivene osnove čiji je promer bio 4,9 mm. Kažu da im je to napravilo velike probleme jer su ti kalupi greškom upotrebljeni. Pišem po sećanju i iako obično navedem broj i godinu pa i stranicu, ovog puta ne mogu da se setim niti da pronađem. Naslov je „Jedna priča o saću iz Nemačke“. Ja sam pristalica izmene saća na vreme, pod uslovom da je vosak dobar. Godinama mi vosak prerađuje Karolji Laslo i zadovoljan sam.
Pitanje „na toplo“ i „na hladno“ se odnosi na položaj ramova pri prezimljavanju društava. Kažem pri prezimljavanju jer taj sistem kao i ostalo ima svoje prednost i mane zavisno od vremenskog perioda (aktivna sezona ili prezimljavanje). Pčelar broj 4 1988 str 99 Topli i hladni položaj preimućstvo i nedostaci Đ. Stanojčić. Đorđe Stanojčić ima osećaj za dobre tekstove i sve što u Pčelaru nađeš od njega pažljivo čitaj (a mnoge stvari se shvate tek posle nekoliko godina, jer nismo ni svesni koliko ne znamo i na šta treba obraćati pažnju). Kada navodim neke pisce tekstova iz Pčelara steći ćeš utisak da ih lično dobro poznajem, koliko sam i danas oduševljen tim radovima. U stvari ne poznajem nikog od njih (osim Jovana Kulinčevića) i nikada ih nisam ni video, a imam utisak da su mi članovi porodice i da su tu pored mene na pčelinjaku. Među njima je svakako i Zdravko Milković i trenutno mogu da se setim članka u Pčelaru u kojem je pisao o metil palmitatu.
Navigacija
[0] Indeks poruka
[#] Sledeća strana
[*] Prethodna strana
Idi na punu verziju