PISMO PČELARIMA ZA DECEMBAR
Radove za dobro zimovnje pčela je trebalo uraditi znatno pre decembra. Decembar je mesec kada je potrbno najmanje raditi kod pčela, a aktivnosti usmeriti na druženje pčelara na predavanjima i skupovima koji nas očekuju. Bez obzira na to što u decembru nema ozbinijih poslova na pčelinjaku, pčelar mora naći bar jedan dan da obiđe pčelinjak utvrdi nedostatke i propuste i eventualno ih otkloni. Pored hrane, dobre ventilacije ali sa zaštitom od vetra pčelama je u decembru potreban i mir. Vremenske prilike i stanje društva je takvo da su društva sada u klubetu i da nisu potrebne ili su pak nemoguće neke ozbiqnije intervencije.
Što se tiče hrane možemo slobodno reći da se potrošnja hrane od 1.oktobra (početak zazimljavanja) do kraja decembra na osnovu dugogodišnjeg iskustva velikog broja pčelara, kreće sa maksimalno 2,7 kilograma što ne predstavlja nikakvu zabrinutost. Svi pčelari koji su se držali osnovnog pravila o neophodnoj količini hrane koju je trebalo ostaviti pčelama nemaju nikakvog razloga za brigu. Sa druge strane oni pčelari koji već brinu na ovakvo niskoj potrošnji za opstanak svojih pčela trebaju sebi postaviti pitanje:,,Šta očekuju u sledećoj godini od društva koje je već ugroženo nedovoljnim zalihama hrane?,, Da zaključimo da svi oni koji su obezbedili dobru zalihu kvalitetnog meda, odgovarajućeg rasporeda mogu bezbrižno da čekaju proleće.
Osim hrane za dobro zimovanje pčela je važno i dobro zdravstveno stanje. Kada govorimo o zdravstvenom stanju pčela u decembru, možemo govoriti o varoi i to o onim jedinkama koje su preživele sva ranija tretiranja raznim lekovima. Kako u decembru nema legla, a nismo u tekućoj godini pčele tretirali oksalnom kiselinom, onda je decembar pravi mesec da se izvrši tretman pčela oksalnom kiselinom. Nisu svi pčelari prihvatili da tretiraju pčele oksalnom kiselinom kao sredstvom protiv varoe, pa ćemo za one koji žele da to probaju ukratko da opišemo. U 1 litar sirupa (0.6 kilograma šećera i 0,6 litar destilovane vode ) dodajemo 35 grama oksalne kiseline. Poželjno je da voda bude topla (oko 40 stepeni C ) kako bi se oksalna kiselina brže i bolje rstvorila. Oksalna kiselina je jako otrovna i treba biti veoma pažljiv. Tako pripremljen sirup sa rastvorenom oksalnom kiselinom dajemo pčelama i to špricom u količini 5 mililitara po jednoj prosečnoj ulici pčela. Sirup se nakapava direktno na pčele koje su u klubetu, Na taj način ćemo eliminisati jedinke varoe koje su preživele ranije tretmane drugim lekovima odnosno one koje su postale rezistentne na lekove protiv varoe.
Pčelama tokom zime nikad ne smeta hladnoća, koliko vlaga i nedostatak kiseonika. Zato je dobar dotok kiseonika bez promaje veoma važno za život i razvoj pčela. Greše svi oni koji košnicu tako zaštite i utople da u košnicu izuzetno slabo ulazi svež vazduh. U tako prigušenim košnicama pčelinje društvo lako oboleva. Koliko pčelinjem društvu treba čist vazduh, kiseonik, najbolje pokazuje da se prvo prolećno leglo javlja da samog leta, praktično u najhladnijem delu košnice.
Ako sneg pokrije leta ili zaveje ceo pčelinjak, neiskusan pčelar se uplaši da mu se pčele pod snegom ne uguše, pa odgrće sneg sa košnica i oko njih, a neki čak otvaraju košnice da provere da li su im pčele u životu. To je pogrešno. Sneg ne samo da ne predstavlja nikakvu opasnost za pčele, već je vrlo koristan, jer ih štiti od hladnoće i vetrova. U takvim zimama i potrošnja hrane je mnogo manje nego kada su zime bez snega. Ako dodje do većih snežnih nanosa, a sneg nije rastresit već vlažan (jugov), postoji opasnost da se zavejano leto zamrzne i spreči dotok svežeg vazduha i tako dovede do uginuća pčela. Zato pčelar mora da prati situaciju i da na vreme čisti leta od vlažnog snega i mrtvih pčela. Mrtve pčele na letu privlače ptice koje zimi kad padne sneg teško nalaze hranu, a zatim kljucaju po košnici i uznemiravaju pčele u klubetu. Tako se stvara navika ptica da doleću na leto kao na hranilište i za vreme pročisnog izleta one hvataju i žive pčele.
Hladni i oštri vetrovi smanjuju unutrušnju toplotu pčelinjeg društva. U krajevima i na mestima gde oni često i dugo duvaju, treba na 2-3 mesta ispred pčelinjaka postaviti ogradu od pruća, trske ili kukuruzovine. Ograda će umanjiti snagu vetra, a pčele štititi od prkomernog rashladjivanja. Ne treba gubiti iz vida da je svaka zimska pčela od velike vrednosti za prolećni razvoj pčelinjeg društva. Zbog toga je potrebno sve učiniti da bi pčele u svom zimskom klubetu trošile što manje snage i hrane.
Ptice čiji je kljun podešen za kopanje (žune, detlić) mogu da budu prava napast na pčelinjaku u zimskim mesecima. Zato u decembru, kao početnom zimskom mesecu, treba preduzeti određene mere zaštite. Dosta dobri rezultati mogu da se postignu ako se prazne plastične flaše okače na konac pored košnica tako da se ljuljaju na vetru i tko plaše ptice i odbijaju ih od košnica.
U pčelinjak ne treba ulaziti bez potrebe, jer pčele najuspešnije savlađuju zimu kad na pčelinjaku vlada mir. Eventualnim obilaskom pčelinjaka treba proveriti: da li su sva postolja stabilna, da li je možda detlić oštetio neku košnicu, da li je leto zatvoreno mrtvim pčelama, da li ima znakova da je u neku košnicu ušao miš? Ako je miš u košnici, na letu će se primetiti otpad od isitnjenog voska, kao i delovi pčela. Miša treba isterati. Kada napolju nije suviše hladno, dva radnika treba pažljivo da podignu košnicu, tako da podnjačaostane na postolju, a treći da prutom istera miša.
Zimski period ne zahteva posebne radove kod pčela. Sada treba, pre svega, sagledati rezultate protekle godine i napraviti plan za sledeću. U zavisnosti od plana treba pripremiti opremu, košnice, nukleuse, oplodnjake i drugo. Sada je pogodno vreme da se prelista literatura, pre svega časopis ,,Pčelar,, i de se ne zaboravi da se obnovi članarina u svojoj pčelarskoj organizaciji za sledeću godinu.