Vetar duva.....
Nas dvojca krenuli za Banat.
Ko pravi Bačvani nismo poslušali Banaćane pa krenuli kraćim putem.
Ko nam je kriv...
A svi kažu "preko preče, naokolo brže..... ( i jeftiinije).
Krenuli smo oko 1,30 na put dug 23 km. Kraćim putem. Stigli smo za sat i 15 minuta. (Put nazad dužom trasom od 52km nas je koštao 62 minuta)
na naš poziv Voja je odmah stigao na mesto susreta, i odveo nas na njegov pčelinjak.
Čim smo izašli iz kola, dočekao nas je vetar, i odsvirao svoju nemilosrdnu dobrodošlicu.....
Zatim nas je Voja uveo u pčelinjak od nekih 120 i kusur košnica. Sve košnice su bile razne kombinacije Rodne i Eko Voje, poređane na Vojina rasklopiva postolja.
Za kratko vreme Voja nam je domaćinski demonstrirao svoje znanje, i objasnio njegov način pčelarenja.
Na svakom krovu košnice, upisana cela istorija.
Na nekim košnicama zapisi stariji od nekoliko godina.
Svuda datum pregleda, stanje zalihe hrane, trenutno stanje legla i pčela, zaštita od bolesti.... Sad znam kako Voja može da pčelari bez sveske i dnevnika......
Nasumično smo (po našem izboru) i na brzinu pregledali nekoliko društava bez upotrebe dimilice, (osim 1 manjeg palačnika i moje cigarete br 2,3).
Pčele izleću, polena ima, ali ima i legla, po 10-tak RV ramova. EV nismo dirali, pošto je nas prvenstveno zanimala RV.
Posle sat vremena na pčelinjaku, pozvani smo na kafu u njegov dom, gde smo nastavili sa razgovorom o Vojinom načinu pčelarenja, kao i u upotrebi Nozevoj-a i Brstivar-a. Uz kafu i piće smo dobili odgovore na sva pitanja koje smo se setilil postaviti.
U međuvremenu, videli smo i rezultate Vojinog sinođćnog rada. Gomilu skovanih RV ramova, koje je njegov brat užičavao.
Vreme je brzo proletelo, i oko 18.00 smo krenuli nazad, za Adu (ali sad dužim i bržim putem)
Ostalo nam je samo da dobro razmislimo o viđenom stanju i načinu pčelarenja VOJE BRSTINE.
I za kraj evo i par slika pregledanih košnica i ramova.