Autor Tema: ČOVEK I PČELA  (Pročitano 4988 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže momamilosevic

  • Stari član foruma
  • *****
  • Poruke: 337
  • Pol: Muškarac
ČOVEK I PČELA
« poslato: Januar 10, 2011, 23:02:18 »
     Ovaj članak je objavljen u dnevnom listu "Politika" 1940.g.Objavljujem ga na našem forumu kao znak sećanja na autora koji se sa
oduševljenjem bavio ispitivanjem pčela preko 30 god.i koji je pored ostalog i svojim mnogobrojnim članicama u pčelarskim časopisima doprineo unapređenju pčelarstva u nas.
    Smatram da će naši članovi foruma uživati u ovoj izvanrednoj napisanoj priči,u kojoj je prof.Milojević izneo svoja razmišljanja o postupnom razvitku odnosa između čoveka i pčele.

                                                            ČOVEK I PČELA

     Vreme koje se ne meri ljudskim nego zemljinim životom proteklo je dok se posle pčele nije pojavio on ČOVEK.Došao je kaokraj jednog postojanja,i ušao kao dodatak u neizmerni hor živih bića.
     ČOVEKA,nosioca najveće svesti,ponela je reka života.Postao je i počeo živeti kao delić jedne grandiozne scene.I mala je bila sila njegove svesti prema snazi nabujale žive materije što ga je okružavala u nedogled...
     PČELA ga nije čekala,ali ga je dočekala,u šumi.Drukčije nije moglo biti jer su oboje bili šumska bića.To je bilo možda pre milion godina,
kako nauka danas kaže.(Mmeni ipak nije lako da verujem da je čovek tako mlad !).
     Prvo je pčela mamila samo oko čovekovo azatim je idući za svojim interesima,on dugo pratio nju i najzad je izveo iz šume.
     Kako je to bilo i zašto se tako moralo desiti ?
     Pčela je izazvala njegov interes oblećući oko cvetova i zavlačeći se u njih,dok su oni podrhtavali na suncu pod hitrom igrom njenih nogu.Zastajao je pod ucvetalim krunama drveta u kojima je brujalo od leta malih sivih bića.To su bila ona ista bića čiju je žutu kućicu
utisnutu u račvu jednog drveta ugledao jednom kad je išao u lov.Pčele su je pokrivale,kao tamne tačke na žutoj podlozi,i tiskale se
između zidova svog stana,i bez prestanka odletale i doletale.
     A jednog dana kad je podivljalo sunce pržilo vazduh i zemlju pčelinja kućica nije mogla da izdrži:stanjili su joj se zidovi,otegli se a sa njih je potekla gusta mirisna tečnost.I otpadali su joj delovi.Čoveka je privukao opojan nepoznat miris.Gledao je kako su se pčele ređale po ivicama svakog mlaza i oko svake kapi tečnosti izlivene po granama,lišću i zemlji.Mogao je da im priđe sasvim blizu i gledao je kako žurno skupljaju svoje blago ispruženim jezikom, zamočenim u njega.Navele su ga da i on okusi tu tečnost.U tom trenutku bio je zaveden.
Hteo je da se popne do njihove kućice-ali su ga stražari zaustavili.Naletali su na njega,zabadali mu u kožu svoje oružje,i ostavljali ga u njoj.Osetio je silan bol i pobegao...
     Jednog dana stojao je skriven,iza grma,dok mu je jeza,s vremena na vreme prolazila leđima,posmatrao je kako medved vilicama i šapama razvaljuje staro deblo u kome su bile pčele,kako su one pokuljale,naletale na njega i uplele mu se u gustu dlaku.Borba je bila
ljuta.Medved je morao da napusti borbu,i mumlajući  legao na zemlju.Kandžama je izvlačio pčele iz krzna i valjao se po zemlji zbog bola.
     Razumeo je čovek medveda.On mu je možda prvi učitelj u pčelarstvu !I doneo je odluku:Pčelin med imao je da bude predmet njegovog lova.Dovoljna mu je bila srčanost,koja ga je vodila kroz život,pa da pobedi i pčelu.(Po rečima filozofa TAJ čovek je obarao
opasnosti,nije iu kao ovaj od danas obilazio i odklanjao).Tukao je pčele.razoravao njihova gnezda i uzimao med-kao medved.
     Niko ne zna kad je počela i dokle je trajala takva borba.
     Ako se pčele moradoše predati čoveku-onda kad je počeo daupotrebljava vatru protiv njih.Opijaoih je dimom i bez straha rasterivao ih da iz šupljeg drveta izvadi saće sa medom.Dim je pomogao da se čovek približi pčeli i da se tako ugasi njegovo neprijateljstvo prema njoj.I postao je šumski pčelar.I počeo je pomagati pčeli-sebe radi.Za pčele je povećavao stanove detlića koje su oni pravili za sebe u stablima,ili druge šupljine u deblima,koje su one lako pronalazile i useljavale se u njih.Dosetio se da na zidu šupljine napravi otvor za vađenje saća i da on bude zatvoren dok ne dođe slatki čas...Šuma je postala pčelinjak!Čovek je znao gde su njegove pčele,i povećavao njihove stanove,ne žaleći drveta.Šume je bilo mnogo-a ljudi malo.
     Tako je bilo do pre nekoliko vekova ka su u nekim zemljama šumski pčelari skupljali stotine kilograma voska,i još više meda,jedine
slatke materije koja se mogla dobiti i upotrebiti u većim količinama.Idanas negde ima šumskih pčelara.
     Nov odsudan trenutak nastupio je kad je čovek preneo pčelu da živi kraj njegovog stana.Zašto mu ona ne bi bila pod rukom?Zašto da
ide u šumu kad hoće da ima meda i vosak?...Donosio je iz šume panjeve naseljene pčelama.Skidao je sa drveća slobodna pčelinja gnezda i utvrđivao ih negde u svojoj okolini.
     Docnije je počeo da pravi pčelama stanove od pečene zemlje,od korpe ispletene od trske,od pruća,oblepljene zemljim...Osećao je kako pčela postaje njegova.Ali u tajnu njenog života nije prodro jer su pčele i njen rad ostajali skriveni u mraku takvih stanova.To ga je
mučilo.On je u mašti gledao život pčele i zamišljao njihov rad...Pčele su gladovale kad su ih vetrovi i kiše sprečavali da posećuju cvetove
ili kad im biljke nisu mogle pružiti dovoljno hrane a čovek nije umeo da im pomogne;i bolovale su ponekad i svojim panjevima i korpama a
on to nije znao;i bežale su u šumu kad nije uspeo da uhvati roj,a rojile su se često jer su im stanovi bili mali-i tada su njegova pčelinja društva slabila.
     Jednog dana(svejedno koliko je ljudskih vekova proteklo od tada)čovek je našao način kako će da vidi rad pčele na saću i da utvrdi koliko su meda napravile od skupljenog nektara iz cvetova.Krov korpe napravio je od letvica i na njima su pčele počele da izgrađuju satove,na svaku letvicu po jedan.Tako je mogao da ih izvadi sa medom i pčelama,da rasklopi po volji i kuću i društvo pčelinje,da vidi
ono što se ranije nije moglo videti.I nije više morao dimom da rasteruje pčele,i da ih guši, da bi došao do meda,dovoljno je bilo da izvadi sat i da sa njega strese pčele u košnicu.
     Pre nešto manje od sto godina konstruisana je nova košnica.To je sanduk sa pokretnim okvirima,koji su postupno usavršavani i u kojima su pčele izrađivale saće.Docnije im je čovek i u tom poslu pomogao:napravio je tanke voštane ploče sa utisnutim osnovama ćelije.
Naterao ih je tako da grade saće po njegovoj volji.I koliko je bio srećan što je povećavajući pčelinji stan dodavanjem okvira uspevao da spreči rojenje.
     Tako je nastupio preokret u čovekovom odnosu prema pčeli.Posle toga su hiljade posmatrača postupno otkrivale tajne pčelinjeg života,što i sad čine-više nego ikad dosad.
     U toku vekova čovek je postajao sve veći gospodar prirode.Namnožio se,i umnožio svoja sredstva za borbu sa okolnim svetom.Šuma nestaje pod njegovom rukom a debeo hlad i bare,što su bile pod gustim zelenim svodom,iščezavaju da ih zamene svetao i suv vazduh i
prostrane livade i njive.Menja on lice zemljino.Seče brda i premešta vodu.Šumu pretvara u kulturnu stepu i na njoj održava životinje koje
je privezao za sebe,pripitomio ih,postale domaće pa u okvirima gde živi one ne žive kao divlje a ptice i gonjene zveri povlače se u ostatke šuma.Povećava livade i njive a na njih navaljuju insekti koji se tu lako razmnožavaju i on je prinuđen da stupi u borbu protiv njih,najtežu koju vodi u prirodi.Ali sam je kriv što mora da se bori:izmenio je,i dalje menja,ravnotežu u živom svetu,čiji je član kao i sve
druge vrste bića !
     Ukoliko je više menjao ravnotežu utoliko je više morao da se trudi da pčelu održi.Ona je ostala divlja iako nije u šumi,iako živi u njegovom staništu, iako je u košnici.A ne bi je ni moglo biti gde šuma nema da se on o njoj ne stara.Reklo bi se:čovek je najveći prijatelj pčele.Da ali je i neprijatelj!Jer uništava šumu i cvetna polja,i sve veće površine zemlje pokriva usevima od kojih pčela nema koristi.
     Čovek je odavno postao moćan činilac u prirodi:može da održava ravnotežu u živom svetu,da je remeti,da je popravlja.Ranije nije bio
svestan toga.A sad mora da se trudi oko nje kako bi bilo dobro i njemu i živim bićima!
     Stvarajući nove ravnoteže među živim oblicima koji sa njim naseljavaju isti prostor čovek je poneko biće doveo u bezizlazan položaj.
Konj,koga je on izveo iz slobodne prirode i poveo sobom,iščezava polako.Čovek se ne interesuje više za konja,napušta ga,zamenjuje ga mašinom-a ovaj ne može da se vrati u slobodnu prirodu jer tamo nema više uslova za njegov život.Tako bi i pčela prošla.Ali čovek se brine o njoj jer mu je potrebna zbog meda-a još više zbog voća,jer je pčela najvažniji insekt koji pomaže da voće donese plod.On MORA
da se trudi da je održi.Ispituje uslove za  njen život i pritiče joj u pomoć kadgod treba.Kad ona ne može da neće ili kad ne skupi dovoljno
slatkog soka iz cvetova on joj daje šećer.A pokušava da nađe i zamenu za cvetni prah jer mu je POTREBNO i KORISNO da upravlja celom njenom ishranom.A postavlja sebi i zadatak da popravi,oplemeni pčelinje rase.Kad i to postigne-pčela će postati PRAVA domaća životinja.

                                                                                                      Prof.Borivoje D. Milojević
Učite teoriju,da ne bi bili šeprtlje u pčelarstvu.
                                    Jan Đerzon 1811-1906 g.
Moje predstavljanje

Van mreže Milic Vukic

  • Prijatelj foruma
  • ******
  • Poruke: 475
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: Ribaševina kod Užica
Odg: ČOVEK I PČELA
« Odgovor #1 poslato: Januar 22, 2011, 13:53:38 »
Poučan tekst. Profesor Milojević izreče 1940. isinu, da je tek nešto više od 150 godina nauka, pronalaskom košnice sa pokretnim saćem, počela da ozbiljnije da izučava život pčela. To je tren u odnosu na trajanje čoveka na zemlji a za trajanje pčela da i ne govorimo.
Milionima godina, pčele su zivele u slobodnoj prirodi u staništu koje same odaberu. Čovek ih je u jednom trenutku primakao svom domu, ali ništa bitno nije promenjeno u životu pčela i dalje su živele slično kao u prirodi. Čovek je samo povremeno otimao med.
 Zahvaljujući pokretnom ramu, čovek dobio priliku da zaviri u pčelinje leglo i otkrije mnoge nepoznanice iz života pčela. Učinio je mnoge dobre stvari za pčelu. Otkrivao i lečio pčelinje bolesti, prestao da ubija pčele radi uzimanja meda, stvarao bolje uslove za razvoj zajednice kako bi povećao prinose meda i drugih proizvoda pčela i dr.
Međutim, u nekim stvarima je zaista preterao. Počeo je pčelu da prisiljava da uzima ono što milionima godina nije.
Davao joj je antibiotike, koji su narušavali njen prirodni imuni sistem. Smišljao je sve nove i nove dodatke koje je davao pčelama kroz pogače i sirup. Navešću samo neke, Kvasac, soja, mleko, surutka, žumance, beli i crni luk, mlevenu papriku, čajeve i drugr dodatke.
Šta od toga zaista koristi pčeli a šta ne nema pouzdanih naučnih potvrda, osim delimično zamena za polen (belančevine).

Prošle godine na forumu SPOS-a, bio je hit kako se prave pogače sa dodatkom mlevene začinske paprike i to u popriličnoj količini. Pričalo se šta sve ona "leči" i sl. Da li je to baš tako?

 Evo jednog primera. Vrstan užički pčelar, ime nije bitno, godinama je u jesenjoj prihrani, pčelama spravljao sirup sa dodatkom već čuvenog KAS-81, koji je sam pripremao prema recepturi. Hvalio se kako nema nozemoze ni u tragovima, a da problem varoe svodi na manju meru, te je sa jedan do dva dodatna tretmana problem rešen. U tom uverenju je živeo sve dok nije u okviru akcije DP Užice, poslao je 5 uzoraka pčela na pregled u ovlašćenu instituciju i dobio rezultat da u svim uzorcima ima nozemozu. Nije imao odgovor na pitanje kako da kod pojedinih pčelara koji pčelama nisu davali apsolutno ništa,(ni lek ni čaj), ni u jednom uzorku nema nozemoze a on koji se toliko trudio, istu ima u svim uzorima. Pomalo je sumljao i u tačnost nalaza.
Primera bi se moglo naći još.
Da pčele znaju da govore, ko zna šta bi nam rekle.
Da ne budem shvaćen pogrešno, ne zalažem se ja za napuštanje savremenog (racionalnog) načina pčelarenja, naprotiv. Ali zalažem se da racionalno pčelarenje bude što je moguće više približeno potrebama pčela.
Pozdrav.