Prvo kratak popis nekih stavki zašto ne podbacivati nastavak ispod plodišta, jer je čitanje ovog teksta zamorno (mlogo bre brate ima da se čita
):
Podbačen nastavak ispod plodišta društva koje je pripremano za zimu u jednom telu je suvišan zbog bar nekoliko razloga:
1) Tehnika nastala pogrešnim tumačenjem nekih članaka iz stranih časopisa i može biti korisna samo u određenom području; inače je nepotrebna
2) Nepoznavanje rase pčela kojom se pčelari (proizilazi iz stava 1)
3) Ako pčele nisu dobro pripremljene za zimu, podbačeni nastavak će im malo pomoći (kao i pogača)
4) umesto toga treba umereno prihranjivati pčele, da bi se dobilo i legla i uobličile medne kape (medni venci)
5) Smatram da postojanje ovog nastavka uslovljava postojanje više vlage u košnici
6) Pčele će zimi, kada se ukaže mogućnost, teže izletati iz košnice u slučaju potrebe za pročisnim letom (isflekaće unutrašnjost košnice)
7) Udaljava se gnezdo od leta i to ima svoje posledice
Grabež može biti jedna od njih i dovodi do „nestanka“ pčela. U stvari one ne nestaju, ali se gubi društvo.
9) Može se podbaciti nastavak ispod nastavka sa gnezdom, ko voli da radi i misli da je to dobro.
10) Dalje samo Ivan mora da čita, jer je tražio
Postavljanje nastavaka ispod plodišta je postalo uobičajena tehnika zbog straha da će se pčele „smrznuti“. Ili zbog onoga što se zove resavska škola prepisivanja u svakodnevnom životu. Neko pročita, PEREPIŠE (copy-paste, kako npr. radi srpski supermen kada drpa tuđe tekstove), a ne razume šta tu piše.
Pčele se neće prehladiti, neće dobiti kijavicu i nešto slično, ako imaju dovoljno kvalitetne hrane. Druga stvar je čitanje tekstova koji potiču iz američke literature i časopisa. U tim tekstovima se rade poređenja i predstavljaju rezultati ali postoje i komentari priređivača teksta. Neki naš ambiciozni baja koji želi da izmisli toplu vodu kasnije to tumači po sistemu šano-dušo i dobijemo tehniku koja često nema veze sa stvarnošću ili je primenljiva samo u nekim užim oblastima. To su oni tekstovi gde se spominje zazimljavanje u tri LR tela (nastavka). Pri tome se zaboravlja o kojim pčelama je reč (italijanska rasa).
Jedan od razloga je i „raubovanje“ pčela. Izraz koji koristi s. Supermen najčešće. Taj izraz pokazuje način rada sa pčelama. Raubovanje je izraz koji potiče od nemačke reči Raub, što znači razbojništvo ili otimačina. To je nemilosrdno iskokorišćavanje ljudi ili sredstava uz slabo održavanje ili potrebnu pažnju (kada je reč o ljudima ili živim stvorenjima). Valjda zbog raubovanja treba povidonisati kad krajem zime vidi fleke pa ih ostruže noktićem
(
a posle ih traži na tuđim pčelinjacima:
vidi slike – prave („vizanti[j]ske“) fleke i fleka nastala od kapljanja kondenzata iz dimilice). Postavljam slike, jer je dobaro ophođenje prema pčelama važno zbog pojave bolesti.
Ovo sam napisao zbog toga što pčelama treba omogućiti da se pavilno pripreme za zimu. Ako je potrebno, moraju se i hraniti. Naročito po ovoj suši. Neverovatno je da neko ko nikada nije vršio umerenu (ili nužno potrebnu obilniju) prihranu drži slovo o tome kako je to štetno. Štetno je kada se vidi šaka uginulih pčela na ramovima sa prilično hrane. To je posledica loše pripreme za zimu.
Kada nema dovoljno hrane u košnicama, pribegava se merama štednje. Jedna od mera je i podbacivanje nastavaka ili korišćenje nekakvih dubokih podnjača. To je i nepraktično (duboke podnjače) a i poskupljuje proizvodnju u određenoj meri. Koliko je upotrebljivo u pčelarskoj praksi, takođe je diskutabilno kada je reč o seobi pčela.
Još nešto je tu bitno, a to je nekakvo pravljenje „sojenica“ od pčelinjaka. Mislim na one priče takozvanih „prirodnjaka“ koji tvrde da pčele najbolje zimuju kada su visiko og tla. Odatle se insistira na praksi udaljavanja pčela od tla i podizanje postolja na visinu koja je i nepraktična za rad (izuzimajući pološke, nukleuse isl.). zaboravlja se međutim da se prirodnjaci svake godine sastavljaju i rastavljaju od pčela. Hoću reći da uvek imaju par košnica (jer ostale izgube) i da o pčelama vrlo malo vode računa. Odnosno imaju pristup pčelarstvu lezi lebu da te jedem.
Još dok je trajala zima, postavio sam na forum slike koje pokazuju kako se topi sneg uz košnice. Takođe sam postavio slike tla ispod košnica, koje nije smrznuto i suvo je. To je ona mala količina toplote koja dolazi iz tla prekrivenog snegom i potpomaže topljenju snega uz leto. Tako da je i to jedna od „sitnica“ koja pokazuje da ne treba košnice previše odaljavati od tla i da podbacivanje nastavka ispod plodišta sa tim ciljem predstavlja suvišan posao.
Štednja hrane udaljavanjem plodišta od tla nastavcima je takođe vrlo diskutabilna. Ako je leto pokriveno snegom, pitanje je do koje će mere topao vazduh zadržati tu toplotu prolazeći kroz taj podbačeni nastavak, u kojoj meri će topiti sneg ispred leta i koliko će se kondezovati vlaga iz njega po tom podbačenom telu. Hoće li se dobiti suprotno od očekivanog: umesto koristi imaćemo štetu koja nastaje zadržavanjem viška vlage i kasnije pojavom plesni.
U vetrovitim predelima bi se moglo prilagoditi leto tim uslovima. Ako neko misli da će sa jednim nastavkom sprečiti nepoželjno dejstvo vetra, neka skine ulazna vrata na kući (sobna vrata treba zatvoriti, naravno
i neka uživa
). Pčele će očigledno potrošiti nešto više hrane u uslovima jakih vetrova. Ali neće rano krenuti sa leglom u nevreme, tako da neće biti neke veće štete. Jednostavno se ostavi nešto više hrane.
Kada sam naveo američku literaturu, treba znati da mi imamo pčele koje su prilagođene uslovima u kojima žive. Brojnost pčela koje ulaze u zimu je bitna. Italijanska rasa je brojnija. Bilo bi neugodno ostaviti puno pčela u jednom nastavku LR. Poznato je koji su problemi vrlo jakih društava u malom prostoru. U istom članku (koliko se sećam napisao ga je M. Opačić i objavljen je u Pčelaru 1989 godine) se govori i obavijanju košnica ter papirom i sl. Na kraju je ispalo da je to i suvišno i štetno, a najblaže rečeno nepotreban i suvišan posao.
Ako sam pisao da je vrlo nepovoljno zimovanje pčela samo na medu (bez praznog saća na kojem će pčele uspostaviti klube) treba znati da se to teško postiže u stvarnim uslovima. Može se napraviti samo veštački. Kada su u pitanju društva koja su sve vreme u prostoru jednog LR nastavka, do ovoga je vrlo teško doći. To se može videti kad u hranilicama ostane sirup ili čak i med. Takođe se to vidi i u dobroj paši. Pčele koje nemaju mesta i trenutno su popunile raspoloživi prostor se hvataju u bradu i kreću da rade tek kad naprave mesta. Tome doprinosi i postojanje legla. Način na koji najviše volim da zazimim (i najsigurniji je po opšte stanje društva tokom zime) je sa polumedištem dole i LR nastavkom gore. Samo ovo nema veze sa mikroklimom, kao što sam napisao, već je najveći deo legla u tom polumedištu. Tako da osnovna namera nije uticaj na mikroklimu nego samo normalno stanje društva.
Hoće li se pčele „prehladiti“ ili smrznuti? Hoće, ako nemaju dovoljno meda. Taj med nije izolator, kao što neuki tumače. On samo doprinosi opštem stanju kojem se pčela prilagodila. I energetsko je „gorivo“. Ali džaba to „gorivo“ ako nema dovoljno pčela. Tada se pčele stvarno smrznu. Slaba je temperaturna razlika koja omogućava odvođenje vlažnog vazduha kada postoji nastavak ispod klubeta - gnezda. Taj vlažni vazduh je najštetniji ako ga ima u ogromnim količinama. Ono što sam ja zapazio je taj vlažni vazduh pre napusti košnicu ako je gnezdo bliže letu. Veća je temperaturna razlika i difuzija je izraženija.
Kada navodim (a to često radim), „gnezdo bliže letu“ (ili klube), treba ozbiljno uzeti u obzir i grabež. Ako se uzdate u ono što je jedan od majstora napisao na zvaničnom forumu Saveza, a to je da pčele zaborave da su učestvovale u grabeži, ja sam jasno napisao da to nije tačno. Pčele pamte skoro sve oblike „dresure“, a najviše onu dresuru koja je povezana sa izvorom osnovnih potrebština, a to je hrana i voda. Možete imati grabež na svom pčelinjaku, a da je ne primetite. Teorije o tihoj grabeži su mi nepouzdane. Kao pčela moli i pregovara sa stražaricama da im mazne nešto hrane. Valjda se uzima u obzir da je ovo Srbija i da možeš svakog podmititi
. Onda se pojave one poštene koje je češkaju po stomaku i onda ona vrati uzeto. Ta aj’te, molim vas
. Tiha grabež se najčešće dešava u jesen ili tokom jačih otopljenja zimi i u rano proleće, dok se ne pojavi jača polenska ili nektarna paša. Po istom principu se javi i leti, ali kod društava koja nisu u mogućnosti da brane leto, ali samo u uslovima apsolutne bespaše - to je malo teže ostvarivo, pa je uglavnom greška pčelara. Upravo je gnezdo udaljeno od leta. Nazovimo to i nesrazmerom snage društva sa letom. Ili je udaljeno ili je leto veliko. Tako da imamo mali broj stražarica na letu, jer ostale pčele moraju na različite načine da se brinu o leglu.
O suvišnom radu ne treba trošiti reči. Raditi ono što nema neku naročitu praktično korist spada u hobi radnje i to može raditi neko ko ima par košnica i veruje da to doprinosi održanju pčelinje zajednice (pri tom ne veruje da pčeli treba pomoći u uslovima bliskim elementarnoj nepogodi kada nema dovoljno kvalitetne hrane koju može uneti u košnicu). Ako tehniku po pitanju pčela prilagođava pripovedanju bez praktične vrednosti i
za uzor uzme pčelinjake koji su i u ovakvim okolnostima u nešto povoljnijem položaju i imaju paše u blizini i to pozdravljam, ali prazna priča ne puni ramove medom dobrim za zimovanje. Treba pogledati malo
oko sebe i videti koliko pčela ima na prezrelom voću, koliko ima medljike i sl.
PS polumedište ne podbacujem (ako tamo već nije bilo) ni kod društava koja zimuju na polumedištima. Ostavljam ih da zimuju na dva tela. Visina polumedišta koja imam je 162 mm.