Stacionarno pčelarenje košnicom Rodna Voja na nadmorskoj visini od 900 metara na moj način
Prije nego što se moje pisanje počne baviti naslovljenom temom, jednostavno moram da vam napišem neke stvari iz kojih će te nešto više saznati o meni, i kako sam i zašto počeo da pčelarim i zašto sam počeo da pčelarim košnicom RV.Isto može malo da koristi pčelarima početnicima da ne ponavljaju moje greške kojih nije bilo malo.
Rođen sam prije 50 godina i stalno živim u Nevesinju u Hercegovini. Mnogi i ne znaju gdje se nalazi,ali to nije bitno, bitno je za nas ovdje da postoji udruženje pčelara Nevesinja i da se i ovdje ozbiljno pčelari i da ima mnogo velikih i uspješnih pčelara.Ovo pišem kako bi znali da mi moje godine ,a i članstvo u udruženju ne dozvoljavaju da napišem nešto što nisam iskusio, isprobao ili saznao od svojih kolega.
Kao mali sam ljeta provodio kod djeda (oca moje majke ) i tu sam se prvi put sreo sa pčelama.Prvi put sam čuo za „ Dadanku“,“Amerikanku“ „Pološku“ i „Dubinu“.Tada nisam znao šta to znači.Naravno najdraže mi je bilo vađenje meda iako sam ja morao da prenosim okvire od uljanika do kuće u kojoj su vrcani.Kada je djed prestajao da pčelari,zbog starosti, dijelio je košnice svojim unucima.Jedini ja kao najstariji nisam uzeo ni jednu jer me to kao već stasalog momka nije mnogo interesovalo.A baš sada jedini ja ,od svih njih, imam pčele.Znači sve u svoje vrijeme,a moje vrijeme je došlo u ljeto 1992 godine kada je kod nas bjesnio onaj nesretni rat.Bio sam posrednik u dostavljanju jednog DB nukleusa sa 5 okvira iz moga kraja šuri u Ljubinje.Rat i neprohodnost puteva mi nisu dozvoljavali da nukleus predam i on je počeo da se razvija kod mene.Komšija Marko ,inače donator nukleusa i moj prvi učitelj,mi je rekao da pčelu moram prebaciti u višu košnicu jer joj je postalo tijesno.Nisam imao drugu pa sam pomoć potražio od velikog kućnog prijatelja i dugogodišnjeg pčelara Đoke Todorovića .On mi je kao uvijek izašao u susret i poklonio neke košnice i jedan točak voska.Tu su bile i one dadanke i amerikanke i jugoslovenke i jedna pološka.Uz pomoć Marka sam pčelu prebacio u 10-ramnu DB i te iste godine iz nastavka izvrcao 17 kg meda Tada sam počeo da čitam sve što se imalo ticalo pčela i pčelarenja i odlučio da svoje dalje pčelarenje nastavim sa 10-ramnom DB košnicom.Napravio sam 7 kompletnih košnica sa jednim plodištem i jednim medištem,polu nastavke nisam koristio, jer sam mislio da je to malo i da je jeftinije napraviti jednu nego dvije kocke i da je pčelama lakše puniti jednu nego više njih ,a kako budu punile ja ću vrcati i vraćati prazne da opet pune.Takva moja teorija me držala par i više godina.Tu su se poklopile i neke druge okolnosti. Moja prva košnica mi se naredne 1993. godine rojila 4 puta i plus starac i eto pun uljanik.Svi su govorili „Mašala dobre pčele,a ja se šepurim i verem po jasnju ,trenslama, bodem u džanarikama kako bi dokučio roj i smjestio ga gdje treba. Da se zakačila na nebo ja bi se peo da je skinem.Jednom mi je i život visio o koncu kada su me ostavili na dvojnim merdevinama visokim 5m, kada se dio pčela otkinuo i pao po ljudima koji su držali i merdevine i mene.Te godine kako je i normalno,mada ja tada nisam znao zašto,meda nije bilo,jedva nešto za razvući po kući preko zime.Ali zato 1994 je bila i ostala za pamćenje.Med je prosto curio iz košnica.Komšija Marko je govorio da se to kod nas dešava jednom u 100 godina,a ja sam mislio da imam najbilju košnicu na svijetu.Godine su počele polako da prolaze, iskustvo je raslo, počeo sam da primjenjujem i neke tehnike pčelarenja jer sam uvidio da ja nisam najpametniji i da moram dosta da učim i radim.Tretmane protiv varoe sam isključivo radio zadimljavanjem na bazi amitraza i stavljanjem štapića ponovo na istoj bazi.Smrtnost u toku zimskog perioda je bila kostantna, iako sam pogačice stavljao na vrijeme.Nisam znao zbog čega ,samo sam znao da nije od gladi. Zbog zaposlenosti u firmi ,a i činjenice da mi u pčelinjaku ne pomaže niko od porodice,jer se boje uboda pčela,broj košnica mi je rijetko kad prešao brojku dvadeset.Što sam više znao sve sam više bio nezadovoljniji prinosima, iako sam znao da je u mom kraju gdje nema bagrema,i gdje je livada glavna,i u većini slučajeva jedina paša, teško i ostvariti neke značajnije prinose.Sad su mi okviri odjednom izgledali veliki onako polu prazni.Počeo sam da pravim polunastavke, ako ništa drugo med će brže sazrijevati i lakše ću da ih skidam i pregledam.Javio se problem zato što su pčele počele da vezuju okvire polunastavaka za satonoše plodišta,a i prinosi isti.Odlučio sam da nešto promjenim dok još mogu i dok mi promjene neće napraviti veću štetu.Lakše je promjeniti 20 nego 50,100 i više košnica.Ja sam se odlučio na taj korak poslije 13 godina sa pčelama,što znači kada sam 2005 godine počeo sa RV košnicom nisam bio totalni početnik i sad nakon 6 godina sa njima imam neku svoju tehniku rada u pomenutim uslovima.
Mnogo sam se dvoumio oko RV i Rožeove Alpske.Nešto je prevagnulo za RV,možda stabilnos,možda zato što mi je izgledalo da je lakše i jednostavnije napraviti i što će mi biti lakše moje pčele prevesti u ovaj tip košnice zbog činjenice da mi skraćeno DB plodište postaje prelaz nastavak sa 12 okvira,a i zbog tvrdnje autora da su prinosi veći i rad jednostavniji mada sam odmah znao da to nije isto kod nas i kod njega ,ali da probam ,pa pet i nije tako mnogo i da ne uspijem.
Ovo do sada niste morali da čitate,napisano je tek toliko da se upoznamo.
Nemojte mi zamjeriti na neke riječi koje se ne koriste u savremenom pčelarskom riječniku, kao npr.okvir-ram,uljanik-pčelinjak,merdevine-ljestve itd.
E sad prelazim na naslovnu temu koju počinjem vrcanjem meda.Nemojte da se smijete i kažete otkuda prvo med,kad bi on trebao da dođe na kraju,Jednostavno da bi počeo od početka moram početi sa kraja jer kod nas vrcanje meda je u julu mjesecu ,a to je mjesec kada trebaju da se izvrše konkretne pripreme za zimovanje pčela.O načinu vrcanja meda ne pada mi napamet da pišem jer je tu sve već rečeno.O načinu skidanja medišnih nastavaka isto neću da pišem,jer to neko radi sa bježalicama ,neko bez njih,ali ih svi skinu.Svi koji imaju RV košnicu znaju kako ona izgleda.Moja u to vrijeme ima matičnu rešetku na prvom nastavku,i iznad nje 2 ili 3 medišta.Prvo medište,odnosno prvi nastavak iznad MR ne skidam.Prosto ga ne diram ,jer nema nikakve potrebe.Tu su pčele napravile poluloptu,bolje reći pravilnu kupolu od meda koja teži odprilike 15-ak kg.Skidam treći i četvrti nastavak,ako ga ima i nosim na vrcanje.Sve što je zrelo za vrcanje izvrcam i pristupim sređivanju nastavka koga ću da vratim kao trećeg na pčelu i koji će kasnije biti prebačen na podnjaču i tu ostati da zimuje.O tome kasnije.Dakle izaberem ljepše okvire i one u kojima je ostalo ne zatvorenog meda i dva okvira sa satnim osnovama i posložim ih ali tako da u sredinu stavim ispravne ramove iz kojih je već izlazilo leglo ,koje sam u proljeće izvlačio gore.Okolo posložim ostale okvire.Satne osnove dodajem iz razloga što je to lakše sada staviti nego u proljeće. Poslije paše pčele takve okvire neće izrađivati ili tek započeti ,ali kad dođe vrijeme i kad im budu potrebni prionuće na posao.Takav nastavak nosim predveče na pčelu sa koje sam ga i skinuo i stavljam kao treći.Tada stavljam i četvrti da ga pčele obližu i malo urede.Njega skidam nakon 3-4 dana i odlažem.Ovako formirana pčela ne doživljava nikakav stres jer prosto ne doživljava gubitak meda ,koji joj se i sada nalazi blizu legla na dohvat i u popriličnoj količini.Nemam nikave potrebe da sipam sirup kako bi pčele prebolile gubitak.Maticu ne puštam iz prvog nastavka.Sada joj je pogotovo dovoljan kada polako počinje da smanjuje leglo,a želim da pčele oko nje nanesu još polena koga još uvijek ima poprilično.Kada sam to obavio ostaje mi borba sa varoom.Čim sam napravio RV košnice i počeo da pčelarim sa njima uvidio sam da tu nema medišni i plodišni ram.Sve se preklapalo.Nisam mogao da jednostavno skinem medište i da onda pčelu zadimim.Nešto zbog toga,nešto zbog sve više pisanja o štetnosti amitraza odlučio sam da borbu sa varoom nastavim biološkim i prirodnim sredstvima.Nabavljao sam švajcarski lijek Timowar,na bazi timola i stavljao ga na satonoše gornjeg nastavka.Pokazao se izvanrednim.Ove godine nisam na vrijeme nabavio lijek i po prvi put sam pčeie tretirao mravljom kiselinom.Malo me bilo strah jer to radim prvi put i nemam nikakvo iskustvo,a jedni pišu treba 15%,drugi 60%,treći 85%-na.Jedni kažu stradaju neke matice,drugi opet strada mlado leglo.Najradije ne bi,ali nemam kud jer već kasnim.I tretiram dva puta u sedam dana 85%-tnom MK.I nisam zadovoljan kao Timowarom iako mi je samo stradala jedna dvogodišnja matica koju sam uspješno zamijenio.Podnjače su mi klasične sa tom razlikom što mogu da naprijed izvučem kompletno dno i provjerim opadanje.Kada sam varou koliko toliko suzbio do kraja 7-og i početka 8-og mjeseca dolazi vrijeme stimulacije jer kod nas više nema nikakve paše,a potrebna bi bila još koja avgustovska izležena pčela jer su kod nas zime duge i teške i te pčele moraju dugo da žive i odrade veliki posao prije nego umru, i dok još postoji kakav takav unos polena.Prihranu u ovom periodu radim standardno,šećernim sirupom 1:1 zato što mislim da im je u ovim sušnim avgustovskim danima voda baš potrebna,dodajem Kas-81 koji pravim već petu godinu.Dodajem ga poslije zalaska sunca jer su pčele zbog njega veoma uznemirene. Stimulativnu prihranu završavam do kraja 8-og mjeseca i tada dodatno izvršim pritisak na maticu tako da uklonim MR ,a gornji nastavak spustim na podnjaču okrenut na hladno,tako da su mi sada dva nastavka na hladno i jedan na toplo. Sada se med nalazi u najgornjem, trećem, ukrštenom nastavku, a matica može da se smjesti u jedan od donja dva koja nisu ukrštena.Ako slučajno zamedi vrijesak,a i to se ponekad desi,pčele polako unoseći nektar potiskuju maticu u donji.Zašto ga stavljam na hladno tačan odgovor ne znam ,ali mogu da vam prenesem svoje činjenice.Prvo spustim ga da bi pčele onaj med u njemu još rasporedile u neke praznine i dodatno stimulisale maticu koja još ne prekida leglo i ono izgleda fino.Drugo spustim ga na hladno iz opet dva razloga,jedan je što su mi se pčele iz tih košnica u proljeće bolje razvijale od onih okrenutih na toplo,a drugi što mislim da tako manje narušavam neku njihovu koncepciju i raspored. I takvu košnicu ostavljam na miru do novembra-decembra i tretiranja varoe kad leglo prestane.Naravno pčelinjak obilazim što više mogu.
Za kasno tretiranje sam tri godine koristio austrijski lijek Bienen Wahl,koji u svom sastavu ima oksalnu,mravlju,limunsku kiselinu i neka eterična ulja.Lijek je zaista dobar,ali je i skup pa sam zadnje tri godine koristio samu oksalnu kiselinu.Rezultati su približni. Sve zavisi o pravovremenom tretmanu. Dobro to već znate , a i nije riječ o borbi protiv varoe nego o jednom od načina pčelarenja sa RV košnicom i zato idemo dalje.Hladni mjeseci u mom kraju, decembar, januar, februar nemaju neko svoje vrijeme rada u pčelinjaku, osim povremenog nadgledanja.Dok sam pčelario sa DB košnicom, uvijek sam u januaru stavljao pogače standard . Bojao sam se da se ,iako je hrane bilo dovoljno, pčelinje klube neće moći, za vrijeme izuzetno hladnih i dugotrajnih dana , prebaciti do nje.Bio sam se usavršio u spravljanju pogačica da su i drugi iste počeli da nabavljaju od mene.Sada to više ne radim. Pogače više ne dodajem,a počeo sam da i druge savjetujem da to ne rade,kao i da nabave košnice RV gdje odgovorno tvrdim pogača u januaru i februaru nije potrebna,bez ikakve bojazni da pčele neće iskoristiti hranu koja je u košnici, pod uslovom da niste zavlačili nož više nego što treba.Bolje je sebe ostaviti bez kapi meda, nego da pčeli zafali ta kap.
Dakle ja se u tim mjesecima pripremam za proljeće kao i svi ostali pčelari.
Početkom marta, iznimni su slučajevi kad se to može raditi krajem februara,ako i tada vrijeme dozvoli vršim pregled, skidajući treći medišni nastavak. Samim tim otprilike ocjenim težinu i pogledom zavirim u drugi nastavak. Ako je brojnost pčela i težina nastavka zadovoljavajuća vraćam nastavak dodatno ih ne uznemiravajući. Ako primjetim da nešto nije u redu , ako je nastavak olakšao ili se smanjila naočigled brojnost pčela povlačim par okvira da ustanovim da li društvo ima maticu. Ako je matica prisutna dodajem jedan okvir sa medom iz rezerve ne tražeći druge uzroke.Ako ustanovim da nema matice med ne dodajem već čekam prvi povoljan dan da to društvo spojim sa nekim drugim i tada ponovo provjerim da mi nije šta promaklo. Ništa više ne radim jer je za nas još rano počinjati sa nekom stimulacionom prihranm pošto baba Marta zna da dobro udari štapom. Bolje je pustiti pčele da se same razvijaju ( hrane imaju,unose polen sa lijeske i nekih vijesnika proleća stimulišući,ali polako, maticu da zaliježe sve više ne udaljavajući se od klubeta ).
Stimulativnu prihranu počinjem početkom aprila, ali ne sa šećernim sirupom,već sa medom bilo razblaženim ,bilo kristalisanim koga stavljam u tanke vrećice za zamrzivač koje izbockam ekserom da bi ga pčele lakše izgrizle i uzele med bez bojazni da će icuriti. Ako sipam razblažen med ,a to radim u nešto slabijim društvima,obavezno dodajem KAS-81. Ne koristim šećernim sirup jer me strah da ga pčele ne odlože i on tako dođe u med. Od polovine aprila cvjeta džanarika i drijen. Tada prestajem sa stimulativnom prihranom jer se unos nektara osjetno povećava. Društva detaljnije pregledam.Ovo je vrijeme za potpunu smjenu zimskih pčela. Matica je već zalegla 5 – 7 okvira. U nekim društvima je prešla i u treći nastavak, u nekim je ostala u drugom , ali ni u jednom nije u ovo vrijeme u prvom nastavku. U selu u kome se nalazi moj pčelinjak nema plantažnih voćnjaka tako da nema ni bojazni od trovanja pčela usljed zaprašivanja. Nastavke još ne diram. Čekam cvjetanje jabuke ,početkom maja mjeseca, kao i cvjetanje maslačka , crnog trna i još nekih biljaka kojih je u maju sve više i više. Samim tim i nektara je sve više i više i pčele ga odlažu u treći nastavak tako da matica mora polako da se spušta prema podnjači da bi polagala jaja. Sada to ona radi u onim okvirima koje smo joj mi odabrali poslije vrcanja meda.Zato je bilo važno da to budu okviri sa pravilno izgrađenim saćem i iz kojih je već izlazilo leglo. Sada i pčele počinju polako da izgrađuju i okvire sa satnim osnovama. Nekada sam u ovo vrijeme sa DB košnicama imao rojeve iako bi na vrijeme stavljao nastavak. Rani roj je dobar roj,ali rojevi nagon remeti naš rad i drastično smanjuje prinos. Sada tih problema nemam. Pčele normalno rade i maksimalno se razvijaju. Građevnjake sada uopšte ne stavljam jer oni po meni koliko koriste toliko i štete. Ako je tretiranje pčela protiv varoe urađeno na vrijeme i kvalitetno za građevnjacima nema nema potrebe. Oni mogu da smanje broj varoe, ali i broj radilica koje bi matica zalegla za to vrijeme.Sama po sebi pojava trutovskog legla pojačava rojidbeni nagon itd.itd. Krajem maja , odnosno na 7 dana pred moju glavnu livadsku pašu prvi put imam ozbiljniji posao i počinjem da sređujem društva i uvodim MR. Priznat će te da od zazimljavanja i nije bilo nekog ozbiljnijeg posla, što nije bio slučaj ranije jer sam morao da stavljam nastavke bojeći se da nisam zakasnio. Sada u šali kažem kad me moje kolege pitaju da li sam stavio nastavke ja im odgovaram još jesenas, a oni se nasmiju misleći da se ja šalim. MR su mi prepravljene LR-ove i uokvirene sa letom na sredini od 10cm. Sada su košnice pune pčela i legla. Ograničavanje matice i raspored okvira u prvom nastavku radim po Vojovoj metodi, tako da tu nema ništa nepoznato. Jedino kao zamjerku ,ako matica nije obilježena,teže je pronalazim nego na okvirima DB košnice. Kao drugi nastavak stavljam onaj nastavak koji mi je zimus bio pun meda i koji nisam dirao ni prilikom vrcanja.Okvire sa leglom ne stavljam u taj nastavak , a ako ih ima vadim ih i na njihovo mjesto stavljam okvire sa medom i dva okvira sa medom i polenom iz drugih nastavaka. Ti okviri ne moraju biti puni već koliko ima, što više to bolje.Samim tim smo već formirali društvo sa plodištem i ¾ punim medištem koje će im ostati za zimu. Znači sada nektar od glavne paše pčelice će da odlažu za nas u treći i četvrti nastavak.Najviše okvira sa leglom stavim u treći nastavak,a par preostalih sa zatvorenim leglom u četvrti. Time sam dobio to da pčele po instiktu još intezivnije lageruju nektar u četvrti nastavak ( iznad legla ), i dok ga budu punile leglo iz trećeg će skoro izaći i osloboditi im put prema dolje.Sada su mi sva četiri nastavka ukrštena, sa prvim koji je na hladno. Za nekoliko dana pogledam da u gornjim nastavcima slučajno nema povučen matičnjak što se zna desiti ako je matica udaljena od legla. Ako nađem jednostavno ih pokidam jer to nisu dobri matičnjaci i iz njih ne izlaze kvalitetne matice. Da bi to smanjio sedam dana ne otvaram letu na MR da bi što više pčela komuniciralo sa maticom ulazeći dole i raznoseći njen miris feromona po cijeloj košnici. Pošto je livadska paša duga i traje mjesec i više, u tom perodu pogledam jedamput ili dvaput da kojoj slučajno nije palo na pamet da se roji. Ove godine sam imao samo jedan takav slučaj.Opet ništa ne radim sve do vrcanja. I opet iz početka.
To je ukratko ono kako ja radim i mislim da je dobro. Ovom metodom i pčelarenjem košnicom RV sam postigo sledeće. Moj rad sam sveo na minimum,rojevi nagon i rojenje društava sam sveo na minimum, smrtnost i zimska stradanja sam sveo na minimum, iskorištenost meda i nektara sam doveo na maksimum, dobio sam čist livadski med i vosak koji u sebi nema primjesa šećera i amitraza .Ako nekoga interesuju još neke pojedinosti,mada mislim da ostalo kao npr. kad i kako zamijeniti maticu, kada postaviti pojilice ne zavisi mnogo od vrste košnice , ja ću pokušati da dam odgovor, ponavljam samo u ovakvim uslovima jer ja ne znam da pčelarim u bagremovoj i drugim pašama. Ja sam pokušao da iz livade izvučem maksimum.Mislim da sam sa ovom košnicom i ovom metodom uspio.To pokušavam da objasnim kolegama u svom okruženju. Teško ide,ali ima i zainteresovanih koji su se odlučili da naprave par košnica.Nadam se da ću za par godina imati podršku.
Ako je nešto napisano „sbrda-sdola to je zato što je vrijeme pisanja bilo kratko. Osnova je tu i neka svatko izvuče šta mu odgovara. Budućnost moga pčelarenja je sa RV kpšnicom. Zamijenit ću sve košnice i tražiti dozvolu od Voja, Materijalna situacija i dva studenta mi to za sada ne dozvoljavaju.
Veliki pozdrav