Pre no što odgovorim na ova Zoranova pitanja,
zamolio bih Azema da opiše koji metod koristi za sprečavanje rojevog nagona.
Dodao bih još nešto važno i bilo je reči o tome, a to je razmatranje pašnih prilika. To jeste problem, ali ako je u bližoj okolini pčelinjaka malo paše, na pčelaru je da prebaci pčele tamo gde ima paše. Ili preći na posao prodaje rojeva. Ne vidim drugo rešenje. Mada bi možda moglo da se reši, ako postoji medenje, koje ne mora da bude sa vrlo velikim unosima.
Zorane, ovog proleća (2011) su bili takvi uslovi da sam kod najvećeg broja košnica imao upravo situaciju
kao na slici 2 c . Prvi pregled sam započeo tek 02. aprila. Stanje je bilo neverovatno: veliki broj košnica je imao 8 ramova legla (to je tada na SPOS forumu proglašeno za lovačke priče). Krajem aprila i početkom maja je bili nešto dužeg zahlađenja i naravno nije bilo unosa duže vreme, ali je bilo dovoljno rezervi u košnici. U donjem nastavku nije bilo NI JEDNE ćelije sa polenom i nektarom. Sve je bilo prazno. Drugi nastavak je imao vence zatvorenog meda i opet 8 ramova legla. Kako nije bilo unosa, pčele su već bile spremne za rojenje i prostor ispod ih više ne zanima. Imamo situaciju kao da je društvo samo u jednom LR nastavku. Dalje, sledi samo rojenje. Preslaganje je potrebno uraditi nešto ranije i potrebno je više posla. Mora gornji nastavak spustiti na podnjaču i podići više legla u gornji nastavak i da se odaberu ramovi gde ima legla koje izlazi, ali i mladog. To sve naravno usporava posao.
Ako je vreme hladnije, a ranije se interveniše, bolje je spustiti pola legla (4 rama) sa najmanjim vencima. To bih pre preporučio. Leglo se ne može prehladiti jer se pčela samo rasporedi po vertikali. Kasnije se, naravno, vrši rotacija nastavaka i kako će deo legla izaći, ponovo se mora podići ram dva legla i to najmlađeg, na njihovo mesto spustaju oni tamniji iz kojih je izašlo leglo. Pri vrcanju se ostavljaju ramovi koji su podizani, ako je u njima bilo puno starog meda.
Jeste komplikovano i to se radi, ako se proceni da može doći do masovnog rojenja. U normalnim godinama je jednostavnije i sa manje posla.
Ja nisam radio nešto slično, ali sam kod nekih društava podigao ram ili dva legla i u treći nastavak. Jednostavno nisam stigao ranije. I nije se ni jedno izrojilo iako su SVA bila u rojevom nagnu (imala su matičnjake). Sredstva kojima se obara varoa imaju važnu ulogu, jer se ne moraju „izbegavati“ ramovi za medišni prostor. Takođe, kod košnica sa polumedištima je posao daleko lakši.
Ovo što dalje sledi bi bilo neko moje objašnjenje zašto se poneke stvari dešavaju i ko želi neka pročita (nije obavezno
, ali može biti korisno).
Košnice koje su zadržale gnezdo samo u gornjem nastavku su jasno „omeđile“ svoj prostor.
Ključno jeste to što se mora pratiti u kojim uslovima se to desilo. Ako je zadržavanje gnezda samo u gornjem nastavku rezultat pašnih i vremenskih uslova sličnih onima iz 2004 god ili ove godine (2011), može se reći da će većina košnica ući u rojevi nagon. To se dešava kada se smenjuju vremenski razmaci (slični sinusoidi), od nekoliko dana snažnog unosa i a zatim nekoliko dana mirovanja (blaža zahlađenja). Tada pčele vreme mirovanja najviše posvećuju poslovima u košnici. I to pripada onome što zovem prečim poslom pčela, koji je u stvari prinudno izazvano ponašanje pčela. Ako su sprečene da obavljaju uobičajene i očekivane poslove, pčele se posvete drugim poslovima, koji nisu manje bitni, ali ih obavljaju ponekad do savršenstva u toj svoj upornosti.
U slučaju periodičnih smena unosa i mirovanja pčele, uslovno rečeno ne rade, već vrlo lako održavaju leglo. Najbitnije pri tome je i što se obilno hrane i time spremaju telesni sastav za rojenje. To je važan detalj, koji mnoge iznenadi kada se pčele izroje „iako su preduzeli sve mere da do toga ne dođe: satne osnove, sečenje legla itd, a i ključni razlog odsustva rojevog nagona NEMA MATIČNJAKA, a roj ode.... Pčela je već rešila svoje i sečenje legla je društvu koje ima snagu pojedinačnih pčela da se roje i feromonske aktivnosti u tom pravcu, samo pokazuje da proces rojenja već uveliko počinje. Pokušavam da razmišljam onako kako to pčela doživljava. Prazni ramovi kojima se seče leglo su za njih ramovi sa kojih je leglo već izašlo i tu se ubacuje nešto polena i nektara. I dalje nema napora oko gajenja novog legla.
Ako se ovo ima u vidu, već prvom realnom prilikom se društva lagano moraju vratiti u radno raspoloženje i na vreme. Usput, ono vođenje evidencije koje sam postavio ide tome u prilog, jer društva nisu ista i prvo se mora uraditi posao kod onih koja će pre u rojevi nagon.
Morao sam da ubacim i ovaj teoretski deo (ili „filozofski“, kako ga mnogi nazivaju), jer se na osnovu praćenja svih ovih činjenica postupa prema pčeli i rasporedu košnice. Pre svega, to je osnov za pravilno iskorišćavanje mogućnosti pčela i time se izbegavaju greške i slom zajednice, koji traje čitavu sezonu ili se prenosi i u narednu ili pojava bolesti. Ovo je važno znati (detaljno praćenje svih uslova), jer nema znak jednakosti, ako se na isti način i u isto vreme uspostavi poredak kod društva koje nije imalo povoljne uslove za razvoj i ima veliku količinu legla sa minimumom hrane i društvo koje je sa približnom količinom legla i vrlo dobrim rezervama hrane. Tu je vrlo sporno kondiciono stanje pčela, odnosno snaga pojedinačne pčele i njen učinak. To ima loše posledice po društvo. Ova druga će se izrojiti.
PS Ako treba skica kažite, biće urađeno.