Pčele pamte izvor hrane. Kada se pojavi ono što im više treba (u ovom slučaju polen) prelaze na taj izvor. Samo prestankom paše, ponovo bi našle košnicu koju su pljačkale. Zato kažem da je u proleće kada se cvetanje biljaka nadovezuje i ima više vrsta bilja u cvetu, grabež nepotrebna pčelama.
Najbolji primer koliko su pčele zainteresovane za hranu koja im je lako dostupna je dobro medenje bagrema. Može se staviti ram ili posuda sa medom i neće biti zainteresovanih pčela. Ali potrebno je baš obilnije medenje bez prekida (promene „ritma“ lučenja nektara kod promenljivog vremena).
Na suncokretu se npr. Može desiti da pčele napadnu ram koji je van košnice, ali baš kada je medenje promenljivo ili su na ramu mlade pčele koje su uzbuđene i odaju znake tuđicama da se radi o društvu sa poremećajem. Taj ram sa pčelama će pre napasti od rama sa nektarom ili medom koji je bez pčela.
PS
Kada je promenlivo vreme i poremeti ritam lučenja nektara, pčele su uznemirene, ljuće i daju se u potragu za hranom. Ali to ne znači da će napadati košnice. Ipak treba malo više „umeća“ pčelara da dođe do grabeži.
U jesen su više posvećene traženju nektara i zato je veća mogućnost pojave grabeži. Takođe, u jesen su mlade pčele potpuno posvećene zapovedi koju dobijaju od društva (starijih pčela pre svega) i svako otvaranje košnice odaje zvuk rasula (neorganizovanosti u košnici) što je motiv pčelam u potrazi za pašom. Da bi ovo bilo izraženije, potrebni su uslovi da se povremeno u prirodi pojavi nešto nektara. Tako da se pri uznemirenosti i lepezanju ili izbacivanju dima od dimilice širi i miris koji odaju neke minorne količine skoro unetog nektara.
Tokom zime, ako je već bilo grabeži i ima više toplijih dana, naći će košnice koje su pljačkale ili čak napasti i druge. Kako će se ponašati po ovom pitanju,
postoje razlike po godišnjim dobima, ali i stanju paše ili postojanja grabeži u nekom prethodnom periodu. Ponavljam, da ako nisi imao grabež na svom pčelinjaku tokom jeseni ili zime, sada je mala verovatnoća da se javi, jer kreće unos polena koji je od životne važnosti pčelama.
U dužem vremenu bespaše i izletnice prestaju da traže (zahtev društva je da se miruje i priprema za zimu), prestaje interesovanje za sakupljanjem nektara i manja je opasnost da dođe do grabeži. Ali je potrebno da se neki neophodni radovi izvode sa oprezom. Ne treba podsticati grabež.
Dobar primer je i prošla godina. Iako je bilo puno bespašnih dana, pčele su svaki izlet koristile da pre svega unesu polen. I bilo je praktično bezopasno po pitanju grabeži.
To su neke razlike u mogućoj pojavi grabeži u jesen i u proleće. Nemama naučne reference, sve sam izfilozofir'o.