Dakle, nije svejedno.
U potpunosti sam saglasan i to 100% sa navodima kolege Stantića.
Čitajući knjige, tematske prikaze i publikacije, raznih autora, stalno se navodi podatak da u prirodnima uslovima naših krajeva, u duplji drveta,
maksimalna širina satnih osnova iznosi do 360mm, a maksimalna dužina i do 700mm. Drugi podatak, koji se navodi, da se pčelinja društva uobičajeno nalaze na visini
od 4-8 metara iznad zemlje, zavisno do lokaliteta.
U svojim razmišljanjima, postojano pokušavam da pronadjem odredjene sličnosti, korelacije ali i paralele pčelinjih društava sa okruženjem.
Napraviću malu digresiju i pokušati da navedem neka poredjenja.
Svi mi, kada smo bili mladi, živeli smo sa roditeljima. Formirajući svoje porodice, nastojimo da se odvojimo i da imamo sopstveni "krov nad glavom".
Generalno i ne ulazeći u ekonomske aspekte trenutne situacije kod nas, svi planiramo potreban prostor za komforan i udoban život porodice
pokušavajući da nadjemo "zlatnu sredinu" po veličini prostora, načinu grejanja, energetskim troškovima kao i ukupnim troškovima života u
takvom prostoru. Kako se kaže: "Radio - ne radio, svira mi radio", odnosno fiksni troškovi su jednaki za život bili mi u tom prostoru ili ne.
Treba platiti porez, priključak za struju, telefon, kanalizaciju, smeće i slično.
Varijabilni deo troškova dolazi onda kada smo u tom prostoru:
grejanje/hladjenje, utošena količina energije, vode, troškovi održavanja prostora, itd., a direktno zavisi od broja članova porodice.
Za porodicu, dok smo svi zajedno i na okupu, treba nam odredjeni prostor koji omogućava noramlan život. Uobičajeno je da imamo zajednički prostor
koji svi zajedno koristimo (kuhinja, dnevni boravak) i prostorije za lično korištenje (spavaće sobe i dečije sobe). U skladu sa tim taj prostor zimi grejemo,
održavamo, a i trošimo finansijska sredstva ekonomišući da sve bude racionalno i efikasno, a da svi članovi porodice budu podjednako opterećeni sa
unutrašnjim poslovima.
Kada odemo u penziju, toliki prostor nam više ne treba i nije ekonomski isplativ. Zadovoljavamo se sa mnogo manjim prostorom jer veći, od primanja, ne možemo da
servisiramo, a bili bi i bačeni novci. Na kraju, sve to treba i održavati (krečiti, čistiti i slično).
Po sličnim principima funkcionišu i pčelinja društva.
Tokom svog razvoja, ponašaju se tačno po matematičkom modelu (prikazati ga možemo u raznim oblicima, ali i preko grafičkih shema, napr. sinusoide).
Kod ljudi novac je raspoloživa količina unosa sredstava za potrebe života i funkcionisanja porodice, a kod pčela je to med, polen, propolis.
Svi nastojimo da obezbedimo maksimalnu količinu novca i da stvorimo neke rezerve za funkcionisanje porodice i nas samih. Identično to rade i pčele.
Kada formiramo svoje porodice i odvojimo se od roditelja, dobijamo odredjenu materijalnu podršku za lakši nastavak života. Roj koji izlazi, odnosi sa
sobom odredjenu količinu zaliha meda.
Rešavamo pitanje gde će nam biti novi dom, kako ćemo ga izgraditi i naravno svi radimo do krajnjih granica svojih mogućnosti da povećamo kvalitet
života, a sve u skladu sa našim planovima. Niko do nas ne gradi kuću ili obezbedjuje stan koji prevazilazi finansijske mogućnosti servisiranja troškova
životnog prostora kao i troškova života u njemu. Kako se kaže: "Pokrivamo se onoliko koliki nam je jorgan".
Niko ne planira da gradi kuću od 20 ili više soba za porodicu od 4 člana jer materijalno neće moći da podrži takvu dinamiku troškova.
Identična situacija je kod pčela. Unos nektara, stvaranje zaliha meda je u direktnoj korelaciji sa unutrašnjim prostorom i brojem jedinki.
Od količine pčela zavisi: mikroklima u košnici, količina zaliha meda, ukupna potrošnja meda i polena za razvoj društva, za grejanje ili hladjenje (provetravanje).
Ako imamo malo društvo, neadekvatno razvijeno, vrlo teško će se tokom proleća razvijati u velikoj košnici jer potreban energetski bilans ima negativnu (matematičku) funkciju.
Identična situacija je u zimskim uslovima sa malim društvom. Svojom aktivnošću, pčelar prati razvoj društva i uskladjuje ukupan raspoloživi prostor u odnosu
na veličinu društva dodajući nove nastavke na košnicu. U pološci su to pregrade, a u nastavljačama koristimo nove nestavke.
Pitanje: da li je iko video ili čuo, u prirodnim uslovima, da je pčelinje društvo na satnim osnovama rasporedjeno horizontalno i da je to princip na kojem
pčele grade svoje gnezdo. Iskreno, ja do sada nisam pročitao tako nešto. Svi navodi govore da je pčelinje društvo rasporedjeno vertikalno.
Pitanje je zašto pčele grade vertikalno saće i od čega to zavisi?
Odgovor treba tražiti u prirodnim zakonitostima fizike: zagrejan vazduh, kao lakši, se diže u visinu i zato pčele imaju svoje gnezdo u poslednjem nastavku
tokom prolećnog razvoja. Rastom temperature okruženja, potrebno je manje energetike da bi se održala mikroklima u košnici a time je omogućeno
ravnomerno zaleganje matice, naravno pod uslovom da količina pčela to može opsluži.
Kao što znate, mnogo drugih faktora (pored zapremine, količine meda i količine pčela) kao što su: vlaga, temperatura, količina ugljen-dioksida i sl., utiče na mikroklimu u košnici.
Ali o tome, nekom drugom prilikom.