Milomire, procena visine medne kape u srednjim ramovima se vrši na niskim temperaturama (na temperaturama blizu 0°C). Govorim o načinu kako ja procenjujem količinu hrane u srednjim ramovima. Procenu treba vršiti samo ako nisi siguran koliko je meda u vencima bilo ranije (npr početkom novembra).
Zimska procena utroška hrane je potreba samo kod društava kod kojih je sredina sumnjiva po ranijoj evidenciji.
Ja procenu vršim oko nove godine i božića (tada imam slobodnih dana). kod društava za koja znam da je sredina bila slabija primičem bočne ramove. Ostale, za koje procenim da imaju dovolno hrane ne diram, ali sam spreman da im stavim kristalisani med, ako se naiđe hladni talas, sličan onom pre dve godine. Tada se ne čeka porast temperature, već se med stavlja čim bude sipan u vrećivce i raspeglan. Zima pre dve godine je pokazala zašto to treba raditi bez oklevanja i čekanja otopljenja (i ranije je bilo takvih iskustava sa dužim vremenskim periodom hladnoće).
Pisao sam ranije kako treba istresati pčele, ali nije problem – napisaću ponovo.
Da bi se istresle pčele sa praznijih srednjih ramova, mora biti izvađeno jedan ili dva bočna rama. Paziti da
nema legla na tom ramu (ili ramovima, koji se sklanjaju iz košnice).
Napravi se dovoljno prostora oko ramova sa kojeg se istresaju pčele i jedna od bočnih letvica se naslanja na zid košnice. Ram se
ne istresa visoko podignut iznad košnice, jer će puno pčela spasti sa rama, na tlo. Napravi se blagi trzaj i sačeka 1-2 sekunde, da bi pčele otpustile ram za koji se drže (ili se otpustile međusobno). Posle jednog do dva oštrija trzaja, malo se sačeka da pčele koje su u ćelijama saća izađu na površinu rama i zatim i njih otresti. Prilikom istresanja, jedna bočna letvica se ne odvaja od zida obično je to bočna letvica na zadnjem zidu, ali može biti i prednja naslonjena na zid (ako je klube više nazad). Paziti da se donjom letvicom
ne udari u satonoše donjeg nastavka (ako se radi sa nastavljačom), jer se može ubiti matica. Važno je da se pčele istresaju
u prostor između ramova, a
ne na satonoše. Ramovi koji se približavaju se pažljivo pomeraju ka sredini sa delimičnim pomeranjem prema sredini tamo-amo, da se ne pritisne matica ili ne pritiskaju pčele. Nije dobro
pritisnuti pčele, da sadržaj pčela pritisnute pčele bude razliven u košnici.
Ne treba ramove približiti skroz, tako da se naslone jedan na drugi (mislim na bočne letvice). Neka malo većeg međuramnog razaka (ne pravelikog), a
ramove približiti kada krene unos polena i nektara (pri ranom prolećnom pregledu)
U ramovima koji se sklanjaju ima i nešto razređenog meda, ali ih zato ne treba ostavljati u košnici (na bokovima), jer se deo pčela ponovo hvata za njih. Te ramove treba držati
u zamračenoj prostoriji koja ima promaje, da se razređeni med ne kvari. Prostorija ne sme biti grejana.
Podvukao bih da je ovo moj način rada, jer ima prilično stručnjaka koji kažu da košnice ne treba dirati do marta (ili možda malo pre), čak i kada se utvrdi da nema matice. Takva društva ili oboljevaju ili uginu (što je manja šteta nego kada se pojavi bolest).
Konkretan odgovor, kada dodati pogače nemam, jer kristalisan med u vrećicama dodajem samo tamo gde je to neophodno, a pogače ne koristim. Uglavnom je to nekoliko košnica (ili čak nijedna). U principu, meni je najkorisnije da približim bočne ramove sa medom (ako se mora) i više ne diram ta društva, baš do marta i prvih unosa polena.
PS
Ovo je na brzinu napisano i ako ima grešaka u pisanju ili nešto nije najjasnije, rešićemo