Ne znam. Nisam imao hrabrosti da razbijam klube dižući ramove.
Ali, dok sam spuštao pola pogače, sve su krenule na mene. Puno, baš puno...
Sad sam ih dočekao spreman - sa bluzom i šešir-mrežicom.
Usrale su me skroz. Skroz...
A onda su se uklupčavale na poletaljki, jedno pola sata, pa su se uvukle nazad.
U drugoj, čije poletaljke i klube na njima izgledaju identično, nisu izletale i napadale.
Na ulošku podnjače, ove ratoborne su imale najviše voštanog trunja i to uglavnom u prednjem delu, ka letu.
U zadnjem delu ramova, od polovine, ispod satonoša se vidi neotklopljena medna kapa.
Isto je stanje i u drugoj.
Ona treća, koja je pri tretmanu OK imala osam ulica i bila agresivna, sada je nekoliko cm ispod satonoša, zujkaju i ima na ulošku manje, a pravilnije rasporedjeno voštano trunje. Samo sam na njenom ulošku video dve nogice i jedno krilce.
Ako ih ja nisam danas dokusurio, verovatno će lepo prezimiti i krenuti u prolećni razvoj. Mislim - moraju. Ja bih da probam kakav med prave...