Moram da priznam da 5 učesnika ankete od 237 registrovanih članova foruma (438 računajući i Goste koji su makar jednom poslali poruku i ostatak do 1737 u statusu Gost posmatrač) predstavlja
veoma malo interesovanje u okolnostima kada pčele zahtevaju veću pažnju.
Razlozi mogu da budu raznoliki.
Jedan od njih može da bude taj što je priča o projektu počela još u martu prošle godine sa velikom pauzom do pre oko mesec dana.
Moguće da članovi foruma nisu u stanju da učestvuju zbog:
Velike zauzetosti
Nedostatka interesovanja
Stava da im nešto takvo nije potrebno
Nepoznavanja stranih jezika
Očekivanja da dobiju gotovu stvar pa će videti šta će već sa tim, isplati li im se ili ne
Stava u smislu: Vidi ovog, pčelu u životu nije video a došao je ovde da nam soli pamet...
Stava da je ovako nešto prekomplikovano da bi sa tim izašli na kraj
Bojazni da će neko na njihovom doprinosu da zaradi
Nedovolnog znanja i neugodnosti da se učestvuje
I drugo čega se nisam setio u mom nerazumevanju mogućih razloga
Koji god da su razlozi, vaši su i validni. Vaše pčele, pčelinjaci, gubici društava, nedovoljno meda, prelivanje meda, nedoumice šta raditi, nedostatak saveta za konkretne uslove... Sve je vaše. Ali vaša je i odgovornost ako uskoro ne bude dovoljno oprašivanja. Ako se nastavi trend vrtoglavog pada broja pčela ta odgovornost moguće i da će biti kodifikovana i da će se robijati zbog loših rezultata u gajenju pčela (u kakvom svetu živimo, ne bi me iznenadilo...). Polako prolazi vreme lagodnog pčelarenja.
Elem, ako se odmaknete malo na stranu i sagledate sopstveni život, uočićete prilično jasnu pravilnost. Sve vrednosti imaju meru i cenu po jedinici mere. Zato imate merače potrošnje struje, vode, gasa, kada kupujete gorivo, povrće, voće, građu za košnice.
Zašto mislite da je vaše iskustvo dovoljno da obezbedi normalan život pčela koje eksploatišete uzimajući im hranu manipulišući njihovim potrebama? Zar je med jedina mera njihove vrednosti? Valjda je već jasno da sve vaše iskustvo pada u vodu sa alarmantnim nestajanjem pčela. Jedini način da se tome stane na put je dublji uvid u stanje društava, prikupljanje i analiza podataka direktno iz košnica i korelacija sa ostalim činiocima (upotreba pesticida, tehnologija pčelarenja, vremenski uslovi, paraziti i ostalo čega se nisam setio).
Jedan od razloga buđenja gradskog pčelarenja (Njujork ga je kodifikovao a i drugi veliki gradovi idu tim putem) je baš svest da smo doveli u opasnost sopstveni opstanak.
Moja minimalna očekivanja su se završavala na kvalifikovanim kritikama i predlozima u okviru projekta opremanja košnice i pčelinjaka. I pitanjima, zašto pojedina merenja i zašto tako prganizovana... Ovako kako je, ovo još uvek ostaje posao za usamljenog pojedinca. Makar toliko sam dužan pčelama.
Rezignirani Digitalni pčelar