Kolega šljiviću,
Mikroklima i ventilacija u košnici - to su za mene najveće nepoznanice. Istovremeno, slutim (skoro sam ubeđen) da se u te dve reči kriju mnoge, ključne, tajne pčelinjeg života.
Moje pitanje:Ko se u svetu najviše bavio ovim problemima? Zanimame, ko je vršio merenje i čime?
Pominjao si uvaženog Dr Komnena Đinovića.
Znam da je Ivan Brndušić merio termo kamerom.
Hvala.
DR Komnen Đinović je stručnjak za ventilaciju rudnika a raznim istrumentima merio a znanjima zaključivao o ventilacijiu košnici. Ne o temperaturi. On razlikuje letnju i zimsku ventilaciju , kako nastaje i zašto se dešava.... Ivan Brndušić je snimao termo kamerom, što znači vezano za temperaturu. Postoji sajt gde se možete nakačiti i posmaatrati košnicu sa više parametara: temperatura, vlažnost, vizuelno osmatranje... u toku 24 časa smeštene negde u Nemačkoj.
Nema tuuu nikakve nepoznanice, nauka je sve definisala bar što se nas pčelara tiče i praktičnih potreba. Ja ću pokušati ukratko kao uvod a vi konkretnim pitanjem tražite a ja ću Vam konkretno odgovarati. To su precizne stvari i nema velike priče.
Pčele će sa jesenjim padom temperature na oko 10 stepeni Celzijusovih u košnici između saća na mestu zadnjeg izleganja pčela formirati klube. Klube je ovalnog oblika i sastoji se od sakupljenih pčela. Pčele su u kontaktu sa medom tako da u toku zime kompletno klube se kreće za medom odozdo prema gore i od napred prema pozadi. Klube ima spoljni deo takozvanu „koru“ od nekoliko centimetara gde je temperatura znatno niža čak i do 6 stepeni i središnji deo gde je temperatura oko 24 stepena. Ako se spoljna temperatura smanjuje pčele se sabijaju i time čuvaju toplotu koja se stvara tako što pčele trošeći med oslobađaju toplotu. Pčele ne greju prostor izvan klubeta.
U knjizi „Savremeno pčelarstvo,, od Bore Stamenkovića stoji ,,pčela najduže živi pri temperaturi od oko 16 stepeni Celzijusovih, a najkraće na temperaturi većoj od 36 stepeni Celzijusovih“. Ovo je apsolutno tačno i zato one u toku zime nastoje da spuste temperaturu što je moguće više, da smanje aktivnost što je moguće manje kako bi trošile energiju što je moguće manje i opterećivale crevo što je moguće manje. Kad krene leglo temperatura se diže na 34 do 35 stepeni i to se postiže većom preradom meda iz kog se oslobadja energija pa njima odgovara da to bude kad je napolju toplije. Uz takvu temeraturu njima je važna velika vlažnost: kod jednodnevne larve 90 do 92 % pa onda sve manja do do oko 68 %.Zato je štetno grejanje jer podiže temperaturu ( pomaže) ali otežava vlažnost. Ako vlažnost ne bude takva, larva kod pucanja se isušuje i pčele je izbacaju, pa leglo postaje šareno. Zato je jako važna voda pčelama. Što se tiče zimovanja pčele greju klube i održavaju visok procenat ugljen dioksida u klubetu radi stanja obamrlosti ( minimuma aktivnosti ) i zato je važno tokom zime nikako ne uznemiravati pčele ni fizički ni preradom hrane ni teranjem na negovanje legla.
Druga strana leti ako temperatura skoči sa 35 na 36 onda je to za njih veliki znak da se nešto mora činiti jer je to granica, veća smrtnost. Pojačano ventilišu, više donose vodu, prave brade izlazeći iz košnice i teže rojenju....
To je suština i po mom mišljenju dovoljno za nas pčelare praktičare ako ima pitanja ali konkretno pokušaću da odgovorim.