Kolega Milane, latinske nazive piši latinicom (više priliči). Melilotus Albus, to je latinski naziv biljke
Kokotac beli.
Kokotac beli, ždraljika (Melilotus albus) Dvogodišnja ili jednogodišnja zeljasta biljka, visoka do 2 m, dubokim, razgranatim korenom, te stoga dobro podnosi sušu. Listovi troperi, s lisnom drškom...
Cveta od juna do septembra. Vrlo dobra medonosna biljka koju pčele veoma rado posećuju i sa nje sakupljaju nektar i polen. Jaka pčelinja društva mogu na ovoj paši da prikupe i preko 50 kg nektara po košnici. Površina od 1 ha daje oko 400 kg meda. Med je zatvorenožute boje, vrlo prijatnog ukusa i mirisa na vanilu, na kome pčele odlično zimuju i besprekorno se razvijaju u proleće. Spada u red prvoklasnih medova. Kvalitet ove medonosne biljke potvrđuje i latinski naziv koji u prevodu glasi "bela medena detelina".
Kokotac u divljini raste kao korovska biljka, pored reka, kanala, nasipa, železničkih pruga, pored puteva i njiva i na drugim zapuštenim mestima. Gaji se i kao krmna kultura. Pored toga što daje velike količine meda, kokotac i đubri zemlju azotom, daje veliki prinos u senu ili silaži, pa je zato veoma koristan ne samo za pčelare nego i za stočare.
Razmnožava se semenom. Seje se u martu u zajednici sa ovsom (zob) ili jarom pšenicom, a može se sejati i u čistoj kulturi. Za setvu 1 ha potrebno je 10 kg očišćenog semena. Pred setvu seme se treba "okulirati", odnosno potrebno mu je oljuštiti pokožicu, da bi mu se omogućilo da iste godine proklija. U prvoj godini biljka razvija vegetativnu masu i kosi se za stočnu ishranu. U drugoj godini ponovo razvija stabljiku, cveta, medi i donosi seme.
Veroljub Umeljić Atlas medonosnog bilja I
http://www.pcela.rs/kokotac.htmhttp://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=z_5VXSR_Hvs