Radio sam sa Rošfusovim oplodnjacima.
Radio sam tako, što sam iznad društva sa jednim(lr) nastavkom, stavio Rošfusovu podnjaču, pa onda trodelni nastavak. Svaki odeljak sam naselio sa jednim ramom (staro leglo+mlado+matičnjak)+ram(med+polen)+ram satne osnove. Iznad ovog nastavka dolazi opet Rošfusova podnjača, pa trodelni nastavak...(kao i predhodni). Praktično, u jednom trenutku(ako bi se sve matice uspešno sparile), mi bi smo u ovoj "kuli"imali sedam matica!
Druga varijanta je bila, kad sam na klasičnu podnjaču stavio Rošfusovu, pa trodelni nastavak(popunjen, kako sam već objasnio), pa ponovo Rošfusova podnjača, pa trodelni nastavak...U idealnim uslovima(kad se sve matice spare), imamo šest rojeva.
Idealne situacije ne postoje

, tako da je kod mene praksa bila: četiri ili pet, retko šest, uspešno oplođenih matica - od mogućih šest.