Autor Tema: Tiha smena, Više matica zajedno  (Pročitano 869 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže Miran Horjak

  • Napredni član foruma
  • ****
  • Poruke: 47
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: SLOVENIJA

Van mreže Miran Horjak

  • Napredni član foruma
  • ****
  • Poruke: 47
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: SLOVENIJA
Odg: Tiha smena, Više matica zajedno
« Odgovor #1 poslato: Januar 12, 2019, 16:42:47 »
Poštovani pčelari.
Zamolio bi vas, da zajedno kometarišemo. Kakve so koristi od toga što prikazuje  video?

Kako ja to shvačam?
Pa me molim ispravite  ako pogrešno razmišljam.
1.) Pčele ne idu u rojenje ako imajo dovolno mjesta da zaležu.
2.) Matice treba da se dodaju u kavezu.(treba sačekati da počinju mirno šetati po kavezu).
3.) Ako društvo ima dovolno hrane može biti više matica.
4.) Više matica na jednostavan način skladištiš preko zime i imaš jih za rezervu.
5.) Početak zaleganja u proleče jako dobro krene.
6.) I dok ne  ograničavam matice ne bi trebalo da roji.
7.) Ako hrane nema jača matica uništava drugu maticu.
8.) Kad matico ograničim onda treba ostaviti samo jedno matico,

Van mreže Miran Horjak

  • Napredni član foruma
  • ****
  • Poruke: 47
  • Pol: Muškarac
  • Lokacija pčelinjaka: SLOVENIJA
Odg: Tiha smena, Više matica zajedno
« Odgovor #2 poslato: April 29, 2019, 14:59:46 »
Našo sam jedan članakna tu temu.
DODAVANJE I ZAMJENA MATICA

SADA JE VRIJEME DODAVANJA I ZAMJENE MATICA NADAM SE DA ĆE OVAJ TEKST NEKOME POMOĆI!

Dodavanje i zamjena matice u pčelinju zajednicu predstavlja složen i odgovoran posao. U pčelarskoj praksi danas postoji više od 50 načina ili metoda u tehnologiji dodavanja i zamjene matica koje su ne tako rijetko u međusobnoj proturiječnosti. Kako se dolazi do novih ,, metoda,, i kako se one šire? Kada pčelar uspješno doda ili zamjeni maticu u pčelinjoj zajednici, on smatra da je otkrio jedinstveno pravilo. Uvjeren da je otkrio ,,novu metodu,, svoje pravilo počinje širiti među pčelarima uvjeravajući ih kako se matica može samo tako dodati. Međutim, kada to isto pokuša drugi put, više to ni njemu ne uspijeva. U čemu je problem? Ako bi pravilo pčelinje zajednice prikazali ljudskim govorom ono bi glasilo:,, U našoj zajednici postoji samo jedna matica, svaka druga je tuđa i opasna za našu. U koliko se pojavi druga treba je odmah uklupčati i ugušiti. Da li je uvijek bilo tako? U davnim prošlim vremenima, kada su pčele započinjale svoje udruživanje u pčelinju zajednicu, u njoj je najvjerojatnije postojalo stotinjak polu razvijenih ženki koje su polagale jaja. Sve su one zajedno živjele u miru i bez ikakvih međusobnih antagonizama. Polagale su jaja, njegovale svoje potomstvo i istovremeno letjele u potrazi za nektarom i peludi. Neke od njih polagale u veći broj jaja, a za uzvrat dobivale su više mliječi od pčela koje su im pružale više pažnje. U dugom evolucijskom procesu, koji je trajao više tisuća godina, organi za oplodnju, reprodukciju i polaganje jaja nisu se podjednako uspješno razvijali. Kod nekih matica ovi organi su se razvijali u toj mjeri da je samo jedna matica mogla zadovoljiti potrebu za brojem jaja koji je omogućio normalan razvoj pčelinje zajednice. To je razdoblje kada se u jednoj pčelinjoj zajednici ne mogu više podnositi niti dvije matice. Ako se u pčelinjoj zajednici, u kavezu ili bilo kojem zatvorenom prostoru nađu dvije matice, one istog trenutka stupaju u međusobnu borbu koja redovito završava smrću jedne od njih. Svaka od njih pokušava što brže ubosti žalcem u mekano tkivo i ubrizgati smrtonosnu tekućinu-otrov. Teško je opisati tu tešku borbu. Međutim, tijekom evolucije i tu je nađeno nekoliko čudesnih rješenja. Prvo, trebalo je naći rješenje u pogledu konstrukcije žalca. Kada pčela ubode, ona iz kože ne može izvući žalac. Na taj način ugiba pčela koja je ubola i ona koja je ubodena. Matica ima iglu koju, kada ubode, vadi pa ugiba samo ona koja je ubodena. Drugo, bilo je potrebno osigurati da u borbi pogine starija. Starija matica teško savija zadak, a uz to i otrovna tekućina je jako gusta i teško izlazi kroz kapilarnu cijev žalca. Upravo radi toga mlada matica je u prednosti i redovito iz takve borbe izlazi kao pobjednik. Međutim, ima slučajeva da dvije i više matica paralelno žive i rade u jednoj pčelinjoj zajednici. U koliko se spoje dvije matice, starije od dvije godine tijekom lipnja i srpnja one ne mogu fizički jedna drugu ubosti. Tijekom cijele godine one usporedno žive i rade, a tijekom zime ona jača izgrize krila onoj slabijoj i na taj način ju onesposobi i eliminira iz zajednice. U tihoj izmjeni često se događa da dvije matice jedno vrijeme i rade usporedo. To je moguće samo iz jednog razloga što stara matica izbjegava susret i ne upušta se u borbu sa mladom maticom. Matice ne rade razliku u pogledu međusobnog srodstva. Na isti način ponašaju se majke prema kćerima i sestra prema sestri kao i prema svakoj drugoj matici sa kojom nije u srodstvu. Tek izležena matica, u koliko se nađe u bilo kojim uvjetima u prostoru gdje se nalazi zatvoreni matičnjak, nastojat će što prije taj matičnjak pregristi, a matičnu ličinku u njemu uništiti. U koliko se dvije matice susretnu u bilo kojem prostoru, istog trenutke počinje međusobna borba u kojoj uvijek jedna bude ubijena žalcem one druge, a pčele se ne miješaju u taj obračun. U nazočnosti matice može ostati samo zatvoreni matičnjak,kojeg pčele brižno čuvaju i štite od nje. Što se tiče otvorenih matičnjaka (do 6dana starosti) matica se prema njima ponaša kao da ne postoje.

ZAŠTO PČELE TEŠKO PRIMAJU DRUGU MATICU?

To je pitanje koje još uvijek čeka konkretan odgovor. Međutim, odgovor je na vidiku i rješenje na dohvat ruke. Svaka matica okružena je određenim brojem pčela pratilja koje se neprekidno mijenjaju. Te pčele hrane maticu, njeguju i sa njom rade izmjenu biokemijske informacije. Pčele koje okružuju maticu čovjek je nazvao matična svita. Veći broj biokemijskih supstanci- feromone- proizvodi matica putem svojih posebnih žlijezdi. Najaktivniji feromon, proizvod je čeljusnih žlijezdi matice, a to je trans-9-keto- 2- decenska kiselina. Tim feromonom matica potvrđuje svoju prisutnost, njime se međusobno utvrđuje pripadnost pčelinjoj zajednici, sprječava se razvoj jajnika i polaganje jaja od strane pčela, gradnju matičnjaka kao i njihovo izlijeganje. Matična svita, koja ima stalan kontakt sa maticom, prenosi putem feromona poruke i na taj se način održava biološka cjelina pčelinje zajednice i potiču pčele na obavljanje radnih aktivnosti. Izvor feromona nije samo u direktnom kontaktu pčela sa maticom kao i pčela koje su bile u dodiru sa maticom. Matica se neprestano kreće po okvirima saća i dijelovima košnice. Sva mjesta koja matica dotiču svojim tijelom ostaju feromonirana u kraćem vremenskom razdoblju. Iz svega naprijed navedenog proizlazi zaključak: da agresivno i neprijateljsko ponašanje pčela prema matici koju želimo dodati pčelinjoj zajednici, proizlazi iz raspada feromonske veze između matice i pčela u trenutku kada u košnici nestane matica. Pčele poznaju samo jedan prirodan način ponovnog uspostavljanja feromonske veze, a to je gradnja matičnjaka. Budući da matična mliječ, a naročito starija matična ličinka emitiraju isti feromon, što govori da se biokemijska veza vrlo brzo ponovno uspostavlja. Upravo radi tako odabranog prirodnog puta u rješavanju feromonskih veza, pčele se agresivno ponašaju prema drugoj matici i ne žele je prihvatiti. Da bi pčele prihvatile drugu maticu, potrebno se je koristiti svim navedenim saznanjima i pravilno ih koristiti u svim slučajevima u tehničkom i tehnološkom postupku dodavanja i zamjene matice u pčelinjoj zajedn