Samo da potvrdim. Pri oktobarskom sredjivanju pceljinjih drustava, pregled sa eventualnim pakovanjem ramova sa hranom, osetim da se dize guzva. Oko mene i kosnice na kojoj radim pocnu pcele da nalecu. Vidim da ce biti belaja, pozurim da spakujem kosnicu. Pcela oko mene u sve vecem broju. Zavrsavam, cini mi se u zadnem momentu i sta se desava. Nagrnu pcele na svim spojevima nastavaka gde je svez propolis, usled namestanja istih dospeo do spoljnih ivica nastavaka, kao i pod poklopac. Neznam sta cu? Dimilica, pumpica sa vodom, koja je baca u vidu magle. Jedva sredim stanje na pcelinjaku. Napravim pauzu, pa krenem u suprotnom kraju pcelinjaka. Poucen prethodnim iskustvom, krenem brze koliko mogu. Gotovo ista situacija. Napravim jos vecu pauzu i posto sam na pcelinjku samo vikendom, pocnem u trecem delu pcelinjaka. Strasno je blo. Dimilica, prskalica sa vodom, lepi Al-u trake na spojevima nastavaka i ako ne mogu da udju unutra, samo da smanjim guzvu oko kosnice. Toga dana posle trece kosnice nisam smeo vise da ih diram. Narednih dana, zajedno sa sinom, mnogo brze a bilo je nekako oblacnije i malo hladnije, te zavrsismo.
Jedan veliki nauk koji govori da se mora biti jako pribrano, sto brze raditi(normalno koliko se moze) i u principu izbegavati takva otvaranja kosnica po lepom i apsolutno bespasnom periodu.
U prilog iskustvima,
pozdrav Milosav