Sama činjenica da nestaju pčele u velikom broju je duboko uznemirujuća za sve pčelare bez obzira da li imaju probleme ili je sa wihovim pčelarama sve u redu. Razmiščjajući o toj činjenici nije dobro da na prvu prihvatimo da je to nešto na šta mi nemožemo da utičemo, da je to nešto što se dešava i mnogo bogatijim zemljama kao što je Amerika i da mi tu nemožemo ništa pa prihvatamo „šta je tu je“. Sa takvim shvatanjem nama će se i narednih godina ponavljati isto a mi trpimo i ćutimo. Po mom mišljenju bilo bi najbolje da polako razmotrimo činjenicu po činjenicu i utvrdimo da li osim objektivnih činjenica ima i neka subjektivna koja je uticala na takvo stanje i da izvučemo pouke za sledeće godine.
Prva činjenica da nam se to dešava zadnjih dvadesetak godina u manjoj ili većoj meri u zavisnosti od godine što potvrdjuju razni pčelari u časopisima, grupama, forumima, predavanjima, diskusijama a bilo je nekoliko veoma zapaženih slučajeva i na televizijama.
Druga činjenica da se sva ta dešavanja 20-tak godina unazad imaju istu karakteristiku da se kod jednih pčelara javljaju masovno a kod drugih pčelara u istom mestu često samo par desetina ili stotina metara dalje sve je u redu i nema nikakvih problema.
Sledeća činjenica da se to dešava u jesenjim mesecima i blago se produžava na zimske mesece i tako godinama unazad.
Sledeća činjenica da pčeleri najviše štete trpe od varoe u jesenjim mesecima u lošim godinama. To je sasvim normalno ako se zna da se varoa razvija tako što se broj varoe od proleća do jeseni stalno u rastu dok se leglo u avgustu smanjuje i broj varoe prevazilazi količinu legla i leglo trpi velike štete. Svi saveti za tretiranjam idu u pravcu da tretiranje treba izvršiti pre toga kao bi se sprečile štete. Medjutim to je u normalnim godinama. U lošim takozvanim gladnim godinama pčele smanjuju leglo znatno ranije i odnos količine varoe i količine legla u korist varoe dešava se znatno ranije u julu a ponekad i junu. Tome treba dodati i rano nestajanje trutovskog legla i prelazak varoe u radiličko leglo.
Sledeća činjenica da se veliki broj pčelara drži pravila lečenje jednim lekom kojim je zadovoljan. To sam imao priliku da doživim na predavanjima da mi kažu „šta ti meni pričaš kad ja godinama koristim taj lek i nikad nisam imao problema“. Na to sam odgovarao:“ kad se bude desio problem, biće katastrofa“.
Sledeća činjenica da veliki broj pčelara koristi amitraz ( mitak i sl) u lečenju pčela. Amitraz kao lek u pčelarstvu osim što nije registrovan on je u neku ruku zabranjen i pčelari ga teško legalno kupuju. Ta pak činjenica znači da se amitraz prodaje na crnom tržištu po visokoj ceni. U takvoj trgovini i nestašici a u želji za zaradom, imamo razne zloupotrebe od razredjivanja do prodaje potpuno druge materije. Bila je kupovina amitraza od jednog pčelara koji je posle tretiranja tri društva moga da konstatuje da su sva tri društva odmah uginula, što znači da je umesto amitraza bila neka izuzetno otrovna materija. Kad se razgovara sa pčelarima koji su imali problema sa varoom o nabavci dobijaju se veoma interesentni odgovori poput „ To je madjarski amitraz. Kupio mi čovek na buvljaku u Subotici....“ koja je to sigurnos? Čak i da kupite od čoveka koji je pošten i poverljiv nemožete da budete sigurni jer je veliko pitanje ko je i šta njemu prodao.
Šta onda treba uraditi? Jednostavno treba vršiti kontrolu efekta leka i kombinacija sa najmanje dva leka različite sadržine i to u lošim godinama znatno ranije. Ako ove godine sa svih strana stižu informacije o masovnoj najezdi varoe onda je neozbiljno zaključiti „ja sam tretirao i ne pada znači moje pčele nemaju varou“ već izvršiti tretman drugim lekom.
Sledeća činjenica koja važi za ovu godinu da su pčele u junu masovno izbacale leglo i stradale od gladi jer su društva bila vrlo razvijena, brzo potrošila zalihe i pošto unosa nije bilo nastajali su problemi. Postoji slučaj pčelara koji je posle bagremove paše odselio desetak društava na Goč, a onda otišao u vikendicu na moru gde je ostao preko leta. Kad se vratio u košnici više nije bili pčela. Stradale od gladi. Kod pčelara koji su imali bar malo paše ili su pčelari pomogli hranjenjem pčele su preživile ali zbog oskudne paše imale slabiji razvoj. Ako nema unosa pčele slabije hrane maticu i ona slabije nosi pa se leže manje pčela. Sa druge strane pčele štede i na broju obroka što utiče na razvoj mladih pčela prvenstveno na razvoj njenih žlezda na prvom mestu mlečna žlezda. Tako izležene pčele sa slabije razvijenim mlečnom žlezdom slabije hrane buduće generacije, one ih slabije hrane i pčele se legu slabijeg kvaliteta. Znači ova godina loša po unosu uticala je da se legu lošije pčele, da budu brojčano slabije za zimu i da budu sa manje masnog tkiva. To nije dobro za zimovanje kao ni za prolećni razvoj ali to nije razlog za nestajanje pčela. Znači imamo dve loše stvari za lošu situaciju u pčelinjancima ali naše je da proverimo naše greške i da sledećih godina greške ne ponovimo i ponovo trpimo štete.