Pčelinja paša > Trenutne pašne (ne)prilike
TROVAČI NA DELU
Zika Stojanovic:
Danas sam pokušao da pronađem pogodnu lokaciju za preseljenje pčela na voćnu pašu ili na uljanu repicu. Kada sam se gotovo opredelio za voćnu pašu, uhvatih trovača na delu u ataru sela Hajdukova kraj Subotice i odustadoh od iste.
A Zakon kaže da je prskanje u cvetu zabranjeno!!! ???
Snimak sam načinio na brzinu iz kola sa vozačkog sedišta.
Vojo Brstina:
Žiko, verujem da si doneo pravu odluku jer je veliko pitanje koliko su voćari iskreni kada nam kažu da ne koriste insekticide.
Svake godine u vreme voćne paše nađem dosta mrtvih pčela ispred košnica. Nije problem ako je to do par stotina pčela. Međutim po nekad a posebno u cvetanju jabuka zna da bude mnogo više mrtvih.
Pošto sam već navikao na ovakve gubitke ni ne ljutim se mnogo. Svakodnevno izlazi dosta mladih pčela a stradaju samo one najstarije.
Ko će se vući po sudovima, zajednice se brzo oporave a neprijateljstva među ljudima ostaju nekad do veka.
Pozdrav svima.....
stevanovic sveto:
Onaj nema prskalicu nego mlazni motor. Dokle god budemo popuštali pčele će da stradaju. Ja i moj ortak u Makovištu ne prčćemo voće ni sa čim pa opet rodi, grane se izlome od težine. Ne vidim razloga zašto se voće mora uopšte prskati? Negde na forumu SPOS-a pročitah da se jabuka normalno pršće, čak 21 put, čini mi se. To stvarno nema smisla. Ne znam ko im jede te jabuke koje su pune otrova. Mi u selu imamo još tzri gajbe prošlogodišnjih jabuka koje nisu prskane iako ih nismo čuvali u hladnjači.
Protiv ovih i svih drugih trovača se treba boriti, nikako se ne trebapovlačiti. Moj kolega Miodrag Petrović, pčelar iz Užica je dobio slične trovače na sudu, pa su mu morali nadoknaditi svu štetu, a posle su bili veoma fini prema njemu. Pozdrav.
Zika Stojanovic:
Kolega Sveto, ti možeš da ne prskaš na padinama Zlatibora!
Ovde, gde je velika koncentracija voćaka se jednostavno mora, ali siguran sam da ne mora baš u cvetanju!
Poznat mi je taj slučaj dobijen na sudu, ali na žalost poznato mi je i zdravstveno stanje kolege i prodaja
pčelinjaka. Veoma mi je žao zbog toga i pitam se da li mi svi treba to da doživimo ili da li možemo malo da
uživamo u radu s našim pčelama u nekoj zdravijoj životnoj sredini?
Dragan Šošić:
Žiko, mislim da je Sveta apsolutno u pravu. Moj otac je 1983 zasadio neveliki voćnjak jabuka u gušćem zasadu, da bi se voće gajilo po savremenim principima. Kada sam došao tu da živim, jer sam trebao da počnem da radim u termoelektrani, a rešio sam da se bavim pčelarstvom on je prskao te mlade voćke (bile su kao neki prutići). Rekao sam da to ne radi jer ću čim on ode, sve da počupam. Objasnio mi je da je to prolećno prskanje, kada jedva da ima pupoljaka i da neće više prskati. Pao je dogovor da nikada i ničim ne prska. Razne fakultetlije su mi tvrdile da će sve da propadne i da roda neće biti. Kako momci nemaju pojma. Iako su to neke savremene sorte, rađaju i dan danas. Problem je samo što ih uopšte ne orezujem. Jedino orezivanje je kada prerode i neka grana se polomi. Kada je ćale pokušavao da me nauči, nisam hteo. Sad je problem što sam pročitao kako se to radi i nerviram se što nisam stogao da obavim taj posao. Isto je i sa vinogradom. Ima tu više sorti, od ponekog hamburga pa do vinskih. I sve bi trebalo da se prskaju. Moja Bilja (ova mala što mi kvari sliku ;D) je iz poštovanja prema mom ocu, posle njegove smrti preuzela obavezu da se brine o tom vinogradu. Zamislite nju sa kantom (onom metalnom) kako obavlja posao vinogradara. Poslednjih 5 godina ne prskamo ni vinograd. I „navik`o“ se. Rađa isto obilno samo što je čista ekologija. Primer prošle godine jasno govori. Mogao si prskati koliko hoćeš jer je bilo puno kiše a grad je omlatio sav list. Da nije bilo grada bilo bi i lepog grožđa, jer su i pored nenormalne vlage dobro izgledali grozdovi. Ali su se vremenom sušili jer bez lista drugačije nije moglo. Ljudi često bez razloga posegnu za hemijom. 1999. god su padale nenormalne kiše. Jedan iskusni „baštovan“ je svima savetovao da što više prskaju jer je list paradajza počeo da crni u donjem delu stabljike. Biljani sam rekao da kada sunce izgreje malo sačeka, tek da može da uđe u baštu. I da samo motikom razbije pokoricu. Ništa nije napadalo paradajz, već se usled naglog sasušivanja površine stvarala pokorica koja je gušila biljku. Poslednji paradajz smo te godine brali tačno 6. decembra. Nijednom nije prskan.
Navigacija
[0] Indeks poruka
[#] Sledeća strana
Idi na punu verziju