(na primer)Kažu da sivka nema tako buran prolećni razvoj kao žuta, ali zato ona sve nadoknadi kasnije(?!)
Kažu da je i raspored legla i perge različit.(?!)
Ovo sve može običnog pčelara da prevari u proceni, prilikom prolećnog razvoja (?!),o njemu je reč.
Zato su mi sumnjivi oni dani: 51 ili 40
U knjizi Tehnologija proizvodnje pčelinjih prizvoda “ od Krivcova i Lbedeeva na 19 i 20 strani govori o tome a isto piše i Taranov u knjizi “Hrana i ishrana pčela” stim da Taranov se poziva da se u Rusiji određivanjem datuma početka pripreme za pašu bavio Institut za pčelarstvo i iznosi zaključke. Citiraću sa strane 20. Iz knjige Krivcova i Lebedeva a ko hoće šire tamo su dati i grafikoni a ima i širi opis:
“Najranije pčele koje mogu iskoristiti glavnu pašu, maker i tokom 5 dana, izvode se iz jaja koje je matica zalegla 51 dan pre početka paše ( 21.dan razvitak pčele i 30 dana njeno uslovno, srednje trajanje života). Najkasnije pčele, koje uspevaju da uzmu učešće u paši, tokom poslednjih 5 dana cvetanja medonoša, izvode se iz jaja koje matica zalegla 29 dana pre završetka paše ( 21 dan razvitakpčele, 3 dana rok potreban za ojačanje posle izleganja i 5 dana njen rad na kraju paše).
Znači ovo se odnosi na sve pčele koje u vosku provode 21 dan i čija prosečna dužina života 30 dana. Ako bi neke pčele imale drugačiju dužinu onda bi se moralo korigovati za toliko dana. Što znači mi ako na pčelinjaku imamo i različite pčele po boji nemožemo različito pripremati za pašu već to činimo uz neki prosek. Ovde je odlično objašnjeno zašto je to 51 dan ali za jaku pašu kao što je bagremova taj period se može skratiti jer teret pada na kućnim pčelama dok izletnice uvek mogu da odrade više nego što kućne mogu da prate. Ja uglavnom ovaj broj 51 zaokružujem na 55 ali nema potrebe za više. Ako bi pripreme trajale znatno više pčele izležene iz tih jaja izumrle bi pre početka paše ili bi činile višak izletnica što je nepotrebno. Da bi se shvatilo kako može da bude višak izletnica kao i značaj kućnih pčela citiraću deo mog predavanja koje ću održati na savetovanju u Smederevu 26.novembra i koje će biti objavljeno u Zborniku povodom toga. To što se pojedine pčele različito ponašaju u smislu rasporeda saća, perge mirnoće i slino nije od uticaja na pripremu pčela za pašu.
“Pčele izletnice ( sakupljačice ), sakupljaju nektar u prirodi i donose ga u košnicu. Nektar je po sastavu saharoza tj. složeni šećer. Taj složeni šećer pčele razlažu na proste šećere fruktozu ( voćni ) i glukozu ( grožđani ), što u stvari predstavlja med. Razlaganje se vrši pomoću fermenta invertaze koji luče pčele. Lučenje invertaze počinje još sa usisavanjem nektara iz cveta. Za sve vreme nošenja kapljice nektara, pčela je obogaćuje invertazom. Kada završi, pčela odlaže kapljicu u ćeliju. Ako je paša slabija, nektar je bogatiji invertazom. Profesor dr Lebedev iz instituta Ribno na predavanjima u Srbiji je tvrdio da pčele izletnice po povratku u košnicu predaju nektar na razlaganje kućnim pčelama. Ako je unos do 1 kilogram dnevno, izletnica usisa u mednu voljku 7,1 miligrama nektara i sama ga smešta u ćeliju saća. Kada je unos do 2 kilograma dnevno izletnica puni mednu voljku sa oko 15,5 miligrama i predaje ga u košnici dvema primateljicama, koje ga razlažu i smeštaju u ćelije. Kako paša jača i dnevni unos je 4 kilograma dnevno, sakupljačica usisa u mednu voljku 27 miligrama i deli ga na 4 primateljice. Pri izuzetno jakim pašama, sa oko desetak kilograma unosa, sakupljačice sakupljaju punu mednu voljku od 60 miligrama i dela na preko 10 primačica. One obogaćuju nektar invertazom i skladište ga u ćelije. Vreme za obogaćivanje invertazom po jednom ,,tovaru,, treba da traje oko 20 minuta. Iz ovog zaključujemo da je za srednje i jače paše potrebno nesrazmerno veliki broj kućnih pčela u odnosu na izletnice. Tako veliki broj kućnih pčela u društvu ne postoji jer bi trebalo u jakoj paši na 10.000 izletnica da budu preko 100.000 kućnih pčela primateljica. Iz tog razloga izletnice kad donesu ,,tovar,, u košnicu i nema slobodne primateljice vrši ,,drhtavi ples,, po velikoj površini saća. Cilj tog plesa je obaveštavanje primateljica da je donet nektar i da traži kome će da ga preda u smislu: ,,stigla sam, donela sam, tražim slobodnu, tražim ko će da primi,,. Kućne pčele koje su primile informaciju ostavljaju započetu preradu odlažući nektar gde stignu i preuzimaju novi kako bi izletnice što pre oslobodile da bi donele novi nektar. Dokaz za ovo postoji u boljem prinosu kod društava pojačana leglom u periodu priprema za pašu, zatim u analizi meda pri ceđenju sa jake i slabe paše, kao i na jakoj paši kada se vidi lagerovanje nektara preko jaja i preko larvi. Ako u društvu, u vreme jake paše, u strukturi imamo veliki broj kućnih pčela oslobođen radova oko grejanja i negovanja legla, onda tako društvo ima znatno bolje prinose. Ako smo ovo usvojili, postavlja se pitanje: ,,Šta uraditi da bi u paši imali što je moguće više kućnih pčela i pčela negovateljica,,? Odgovor sigurno leži u maksimalnoj pomoći matici da položi što je moguće više jaja u pripremnom periodu za pašu. Ako su pčele koje se legu iz jaja položenih 55,54,53,.… dana pred pašu, izletnice, onda se kućne pčele dobijaju od jaja položenih u periodu od 34,33,32, .. dana i bliže paši. Znači u tom periodu čim uslovi dozvoljavaju dodavanjem satne osnove u centar, uz sve ostale mere, dobićemo značajniji broj položenih jaji. To će da ima za posledicu više kućnih pčela što će dati veće prinose.“