Posle proizvodnje maticu treba spariti. Za danas tekst iz "Zbornika" sa mog predavanj u martu 2016. u Novom Sadu:
FORMIRANJE OPLODNJAKA I SPARIVANJE MATICA
Iz matičnjaka dobijenih na jedan od napred navedenih načina šesnaestog dana, računajući od dana polaganja jajeta, izaćiće matica. Čim jedna matica izađe, pčele će ostale matičnjake porušiti. Da se to ne bi desilo i da bi matičnjake iskoristili jedan dan pre izlaska matice, matičnjake treba iseći i upotrebiti. Matičnjake možemo upotrebiti prilikom rojenja, ili za zamenu matice, dodavajući ga roju ili normalnom društvu. Ovakav način korišćenja matičnjaka je ekonomski neopravdan, jer društvo gubi oko desetak dana u polaganju jaja, dok se matica, spari i počne da nosi. Poseban problem se javlja ako matica u takvom društvu ne uspe da se spari, tada društvo jako oslabi, postaje bezmatak pa može da dođe i do pojave lažnih matica, ako se ne obrati pažnja.
Da bi se matičnjaci bolje iskoristili i dobilo se više matica, uz manji rizik po matičnjake, treba dodavati u oplodnjake gde bi se matica izlegla, sparila i počela da nosi. Oplodnjaci su manja celina pčela, koje žive i ponašaju se kao društvo, a čiji je zadatak da prihvati maticu po izleganju iz dodatog matičnjaka i da je hrane kako bi ona počela da polaže jaja. po testiranju matice i njenog polaganja jaja ona treba da bude upotrebljena za zamenu, dodavanje ili otpremu nekom drugom pčelaru. Po oduzimanju matice oplodnjaku treba dodati novi matičnjak ili ga pripojiti nekom drugom društvu. U praksi ima različitih oplodnjaka. Oplodnjaci se mogu formirati sa 1, 2 ili sa više ramova normalne veličine i mogu se dobijati pregrađivanjem plodišnih ili medišnih tela. Oplodnjaci se mogu praviti i znatno manji kao polovina, trećina ili četvrtina plodišnog rama ili čak i bez ramova.
Kod formiranja oplodnjaka treba voditi računa da se formira od sitih ( nahranjenih ) mladih pčela bez izletnica koje lakše primaju matičnjak ili nesparenu maticu. Oplodnjaci su podložni grabeži pa treba voditi računa o veličini leta, a naročito o prihranjivanju i ne prihranjivati sirupom vec čvrstom hranom, šećerno mednim testom. Kad matica u oplodnjaku pronese, voditi računa o prostoru, jer mali prostor podstiče pčele na rojenje pa je čest slučaj da pčele napuštaju oplodnjak. Oplodnjake, koji se formiraju na pčelinjaku, treba nositi najmanje deset kilometara dalje na sparivanje, da ne bi bilo sparivanja u krvnom srodstvu. Sparivanje u srodstvu izaziva pojavu ,,šarenog legla,, odnosno pčele ne prihvataju sva položena jaja, već samo jedan deo, pa je kvalitet takve matice slab. Pčele istresamo preko matične rešetke, u neki sud (kantu), zatim ih prskamo šećernim sirupom i tako nahranjenim punimo oplodnjake. Odseljene oplodnjake treba postaviti i otvoriti uveče, da bi se ujutru pčele pravilno orijentisale. Postavljanjem i otvaranjeem danju izazvalo bi masovno izlaženje pčela napolje i njihovo mešanje. Kad se treba opredeliti za veličinu oplodnjaka treba imati u vidu da su manji oplodnjaci ekonomičniji, jer angažuju manju količinu pčela. Prema mišljenju Josipa Belčića, matica će se kvalitetnije spariti u većim oplodnjacima. Opravdanje za ovu tvrdnju Belčić potkrepljuje činjenicom da u većem društvu matica kasnije izlazi na parenje. Pčele jure maticu, terajući je na parenje, a ona bežeći i skrivajući se po saću, kreće se i razvija, pa postaje fizički spremnija za svadbeni let i sparivanje. Kad je u pitanju manji oplodnjak, matica nemajući prostor za skrivanje vrlo brzo, još fizički nespremna, izlazi na parenje. Takva matica po otpočinjanju nošenja biva zamenjena tihom smenom. Da bi se ovo izbeglo na leto oplodnjaka može se postaviti regulator leta, koji će sprečiti izlaženje matice četiri do pet dana. Ovo se postiže okretanjem regulatora leta na otvor od 4 milimetara kroz koji matica ne može da izađe. Za to vreme matica će fizički da se razvije za parenje. Petog dana regulator treba okrenuti na otvor koji omogućava izlazak matice. Nesparene matice su obično sitne, pa često hoće na silu da prođu kroz regulator leta, pa se zaglave i stradaju. Zato je bolje oplodnjake držati sa maticama, četiri dana u tamnom podrumu, uz obezbeđenje ventilacije i prihranjivanja. Prihranjivanje oplodnjaka na otvorenom se vrši šećerno mednim testom, a nikako sirupom zbog moguće grabeži, dok se u podrumu prihranjivanje može vršiti i sirupom. Oplodnjake zatim izneti i uveče postaviti na mesto odakle će matica sledećeg dana da izleti na parenje.
Kad je u oplodnjaku, roju, ili društvu nesparena matica čije se parenje očekuje tih dana, košnicu ne smemo otvarati u toku dana već samo rano ujutru i kasno uveče. Ovo zbog mogućeg vraćanja matice sa parenja, koja kad primeti da nije stanje kako je ostavila izađe i ode u drugi oplodnjak, gde strada.