Želeo bih da napomenem nekoliko stvari vezanih za zaštitu ličnih podataka:
- zakonski je dozvoljeno prikupljanje podataka ličnih podataka članova udruženja i organizacija
http://www.poverenik.rs/yu/sta-mozete-traziti-kako-i-od-koga.htmlhttp://www.propisi.com/zakon-o-zastiti-podataka-o-licnosti.html MEĐUTIM
"rukovalac" podacima mora da dobije pismeni pristanak svakog pojedinca ali i da navede koji je cilj i namena prikupljanja takvih podataka, način rukovanja i zaštite ličnih podataka, rok korištenja tih podataka.
Nekoliko spornih momenata, po mom mišljenju, je u obrascu za učlanjivanje:
- JMBG (jedinstveni matični broj gradjana) podatak na osnovu kojeg se mogu pronaći mnogo širi podaci o ličnosti kao što su: kazne i zabrane, izvršavanje poreskih obaveza, posedovni i vlasnički listovi nepokretnosti, medicinsko osiguranje a time i praćenje bolesti (ako postoje), učešće u javnim licitacijama, tenderima i slično, korištenje kredita i kreditne solventnosti i da ne nabrajam gomile drugih podataka;
Sve navedeno omogućava duboki ulazak u privatnost svakog pojedinca, ne garantuje zaštitu od mogućih manipulacija raznoga vida i nanošenja štete u ličnom i poslovnom životu građana i njegove porodice. Pored navedenog, poznavanje jedinstvenog matičnog broja građana otvara gomile drugih mogućnosti za zloupotrebu ličnog identiteta. Ne želim da ih nabrajam i otvaram vrata za raznorazna moguća krivična dela, ali svako odgovara za davanje svojih ličnih podataka. Po mom mišljenju, tamo gde to realno nije potrebno, ne treba ih davati.
- adresa stanovanja i telefon (podatak koji omogućava da se ima tačno prebivalište svakog pojedinca) a time i neovlašteno uznemiravanje, posrednu i neposrednu manipulaciju u razne svrhe i ciljeve trećih lica;
Podaci takvog tipa su izuzetno značajni za direktne prodaje raznih roba kada vas pozivaju na kućni telefon i nude od "igle do lokomotive", kada primamo razne štampane materijale od kataloga pa do poziva na aktivnosti političkih partija. Dobijanjem takve informacije firma za proizvodnju pčelarske opreme može vrlo lako da ima uvid kako da razvije svoju marketinšku aktivnost na tržištu i stekne prednost u odnosu na konkurente.
Navešću jedan podatak, plaćanjem kreditnom karticom u megamarketu prodavac dobija kompletnu sliku o našim navikama, vremnskim ciklusima, zdravstvenom stanju i slično. Radjene su ogromne studije i postoje kompjuterski programi koji vrše sublimiranje takvih prikupljenih informacija i tačno se može utvrditi da li je osoba ženskog pola u drugom stanju, da li ima nekih drugih medicinskih indikacija i slično, a sve je vezano za lično ime i prezime.
Na osnovu PIB-a može da se stekne uvid u vlasničko stanje, posedovni list i još mnogo dugoga.
Na osnovu količine košnica može da se proceni potreba takvog vlasnika u razvoju pčelinjaka i da se ciljano ide na ponudu roba i usluga od strane proizvodjača opreme, tipografija i slično. Mislim da nema potrebe da nabrajam za što sve može da se iskoriste navedeni prikupljeni podaci.
A sada o tržišnoj vrednosti navedenih podataka.
Ako u Republici Srbiji postoji registrovanih 15021 pčelar (na osnovu podataka objavljenim od strane Ministarstva za poljoprivredu) sa tačno poznatim mesto prebivališta i "ukrštenim" sa podacima koji su na raspolaganju iz SPOS-a dobija se vrlo tačan presek specifičnog tržišta za plasman potrebnih roba i usluga u pčelarstvu. Ako pčelar godišnje izdvoji samo 100 Eura za potrebe pčelinjaka to je novčana masa od 1 502 100 Eura. Pa vi sami procenite koliko vrede ili ne vrede navedeni podaci, koliko i kome oni znače i kako može da ih se iskoristi u razne svrhe.
Podaci o gazdinstvu omogućavaju analizu veličine vašeg poseda, procenu vaših primanja, pravce i namere rada, količnu i tip košnica i omogućavaju prodavcima opreme, materijala i usluga procene o vašim potrebama.
Ne želim da zalazim u dubinu šta je sve moguće analizirati tako sakupljenim podacima obrasca ali dobijaju se vrlo precizini podaci o načinu funkcionisanja te grane privrede, profitu, obrtu i da ne nabrajam.
Podatak o tačnim koordinatama pčelinjaka otvara, na široka vrata, svim lopovima mesto gde mogu da idu u "operaciju" i da se ne muče gde se i koliko čega nalazi. Danas, maltene, svaki mobilni telefon ima ugradjen GPS i nije problem da korisnika navede kako da dodje do željenog mesta.
Sve to otvara drugi deo priče koja ide paralelno sa navedenim. Za svaku pohvalu je prepoznatljivost proizvoda i to se radi na nekoliko načina kao što su lokalizacija proizvoda, sertifikacije i slično. Medjutim, kod uvodjenja jedinstvene tegle, kao ambalaže dovodi se proizvodjač u situaciju da će biti prisiljen da kupuje tu ambalažu, koja je zaštićena i koja ima svoju cenu. Stvara se monopol na plasman ambalaže i to se naplaćuje. Uzmimo za primer, ako se stavi pod kontrolu da 1000 tona meda mora da se upakuje u jedinstvene tegle, to je 1 000 000 tegli. Ako vlasnik zaštićene tegle uzima samo 1 Euro cent po tegli to je novčana masa od 10 000 Eura koje idu direktno u kasu. A na teglu ide i nalepnica i poklopac. Nisam video nigde na drugim tržištima u inostranstvu da je proizvodjač u obavezi da za svoj proizvod mora da koristi isključivo odredjenu ambalažu na nivou države. Za proveru i garanciju kvaliteta proizvoda koriste se druge metodologije i pravila a ne jedinstvena ambalaža.
Otvarnjem punionice za med dobija se drugi krug monopolizacije tržišta gde će 10 000 pčelara biti prisiljeni da prodaju med "sopstvenoj" punionici. Ako uzmemo da se godišnje proizvede izmedju 3 i 5 000 tona meda u Srbiji i da trgovina zadržava oko 25% od cene meda dolazi se do cifara od kojih se vrti u glavi. Da ne govorim o uslovljanju proizvodjača i nametanju cenovne politike ili potpune kontrole jedne proizvodne grane.
Da li neko i koliko želi da učestvuje u svemu tome, zavisi od svakog pojedinca. To je lično predeljenje. Kod nas su svojevremeno bili u "modi" samodoprinosi za izgradnju vodovoda, sportskih hala i svih drugih opštih potreba zajednice. To se vodilo kao društvena svojina, a onda je rešeno da društvena svojina mora da se privatizuje. Izvršena je privatizacija i odjednom sve to je postalo nečije vlasništvo. Ne grupe ljudi, nego pojedinaca. Oni koji su izdvajali sopstveni novac danas mogu smo da prolaze pored takvih objekata i konstatuju da su sa njegovim novcima napravili korist neki drugi. To se zove realnost.
Sve gore navedeno je lično mišljenje i stav bez ikakvih namera negiranja pozitivnih stremljenja i pravaca razvoja pčelarstva kod nas.