I ja sam gotovo redovan učesnik dosadašnjih druženja i spreman sam da sve obaveze podredim tom susretu... tako da na organizaciji putovanja radim i po dva meseca unapred.
Verujte da se isplati jer sada na susrete odlazim kao da idem kod nekoga iz familije na slavlje.
To moje uživanju u druženju i raspoloženje koje traje nedeljama posle, primetila je i moja supruga, i željna pozitivne energije i prijateljske atmosfere- i ona nam se pridružila u zadnja tri susreta. Sada je potpuno sigurna da je na pravom mestu i da ni malo nije pogrešila, tako da ni buduće susrete neće propuštati.
Ovaj put u Nišu, organizacije se prihvatila grupica vrlo sposobnih, ozbiljnih i odgovornih ljudi, koji i inače u životu sjajno funkcionišu, tako da se oko osamdesetak gostiju osećalo kao da je slavlje priređeno u krugu porodice ili najbližih prijatelja. Druženje je imalo i kulturno-istorijski karakter jer su nam domaćimi obezbedili posetu "Medijani" gde nam je rečiti istoričar ispričao gomilu stvari za koje sam ja prvi put čuo; posetili smo i vinski podrum "Malča" gde su nas domaćinski dočekali i poslužili. Posetili smo i niški logor gde su nam, takođe od strane stručnog turističkog radnika prezentovane strahote koje su činili nacistički zločinci a, naravno, simbol Niša i okoline, jedinstveni spomenik na svetu, Ćele kula nije se mogla zaobići u tom delu obilaska niških znamenitosti. Čak je i predsenik SPOS-a Rodoljub Živadinović našao za shodno da ispoštuje organizatore a i nas, goste i da nas na kratko poseti i uruči svim gostima simbolične uspomene na druženje.
Zahvaljujem se Mirjani, Dragici, Srbijanki, Branku Radisavu, Voji, Slobodanu...i svima koji su svojim radom, organizacijom i raspoloženjem doprineli da se osećamo kao da smo među najbližima...