CRNJUŠA, zimocvet
Višegodišnji zimzelen žbun, visok oko 30 cm, puzavih ili uspravnih stabljika sa gustim, lako lomljivim grančicama. Ima dobro razvijen korenov sistem, sa mnogo žila, pa odlično vezuje zemljište. Listovi igličasti, po 3 do 4 u pršljenu, goli i sjajni. Cvetovi crveni, ređe belkasti, razvijaju se u pazuhu najvišeg lišća, i viseći na kratkim peteljkama grade jednostrane grozdaste cvasti, nežnog i veoma lepog izgleda.
Cveta od januara do maja. Otporna je na niske temperature, tako da cvetovi i pod snegom ne izmrzavaju. Dobra je medonosna biljka i daje dosta nektara i manje cvetnog praha... Najbolja će paša biti kada posle duge zime, crnjuša cveta u martu, a proleće malo porani. Tada će unos nektara omogućiti dobar razvoj legla, a jaka društva mogu u to vreme napuniti košnice medom...
Najčešće se sreće u šumama crnog i belog bora, graba i bukve. Rasprostranjena je i do 2000 m n. v. Razmnožava se semenom i vegetativno.
Veroljub Umeljić Atlas medonosnog bilja I