Inspirisan nedavnim predavanjem Rajka Radivojca pokrećem temu kako bismo mogli prodiskutovati o ovoj problematici.
Na početku upozoravam kolege na malo duži tekst...
Poznato je da je danas jako teško ako ne gotovo i nemoguće kupiti satne osnove od čistog voska. Isto tako vjerujem da malo koji pčelar nije osjetio probleme koji nastaju upotrebom satnih osnova u kojima je veliki procenat raznih primjesa kao što je parafin, cerazin i ko zna kakve još materije. U principu poznato je da je parafin primjesa koja je najprisutnija u satnim osnovama. U dosta slučajeva je odnos vosak/parafin takav da bi se prije moglo reći da je vosak primjesa jer parafin količinom dominira.
Ja kao početnik sam već imao probleme zbog satnih osnova lošeg kvaliteta i kao jedino rješenje problema mi se čini sakupljanje vlastitog voska te izrada satnih osnova od istog da li u vlastitoj režiji ili kod nekog proizvođača satnih osnova.
Kako se od nečega mora početi tako sam i ja počeo sa satnim osnovama sumnjivog kvaliteta i taj materijal se sada nalazi u saću koje će ove godine da se pretapa.
Postavlja se pitanje da li je i kako moguće bar djelimično odvojiti prirodni vosak od nečistoća i primjesa tako da se na neki način dobije vosak ako ne bez, ono bar sa manjim udjelom nepoželjnih materija, ili da budemo konkretni u našem slučaju bez parafina koji je dominantna nepoželjna materija?
Prije svega par riječi o nekim tehničkim svojstvima voska i parafina koji po meni mogu biti od značaja u ovoj temi.
Vosak:
Specifična masa: 0,958 - 0,975
Tačka topljenja: 62 - 64 °C
Parafin:
Specifična masa: 0,76 - 0,80
Tačka topljenja: 37 - 40 °C
Poređenjem gornjih podataka jasno je vidljivo da je parafin materija sa nižom tačkom topljenja i da ima manju specifičnu masu od prirodnog voska pa se postavlja pitanje kako nam ovo može pomoći da se ove dvije materije odvoje jedna od druge i kao konačan rezultat dobije čistiji vosak.
Standardan postupak koji većina pčelara koristi prilikom "reciklaže" oštećenog i tamnog saća je pretapanje na razne načine. Tom prilikom se vosak zajedno sa svim primjesama podvrgava termičkom tretmanu uslijed čega vosak kao i druge primjese sa relativno niskom tačkom topljenja iz čvrstog prelaze u tečno stanje dok ostali sadržaj ostaje u čvrstom stanju. Krupnije čvrste nečistoće se lako odvajaju filtracijom kroz razna sita. Na kraju poslije više ponovljenih postupaka filtracije sa sitima različitih promjera otvora preostaju materije u tečnom stanju kao i mikronske čvrste čestice koje nisu mogle da se zaustave filtracijom.
U poslednjoj fazi postupku kao našeg saveznika koristimo gravitaciju i mislim da je upravo ova faza za nas najkritičnija i najvažnija.
Obično se sada filtrirani tečni sadržaj sipa u nekakve posude kako bi se ohladio. Tom prilikom se dešava taloženje čvrstih materija kao i raslojavanje materija sa različitom specifičnom masom. Najčešće se sadržaj sipa u nekakve široke posude kako vi se što prije ohladio i na kraju, iz tih posuda kao čvrsta materija što lakše izvadio.
Moje mišljenje je da je ovo greška i da upravo ovdje leži jedan od načina kako da se bar djelimično vosak očisti od nepoželjnih materija.
Naime, kako je taloženje i raslojavanje relativno spor proces po meni je poželjno, a na ovo pažnju skreće i pomenuti predavač, da se što duže sadržaj održava u tečnom stanju pa je neophodno posude u kojima se sadržaj hladi dobro izolovati kako bi se usporio proces hlađenja i time produžilo vrijeme taloženja i raslojavanja.
Pored navedenog, mišljenja sam da bi bilo mnogo bolje da se umjesto u kante i slične široke posude sadržaj sipa u uske visoke posude. Na ovaj način bi se dobila manja kontaktna površina između slojeva različitih materija koje se kasnije poslije hlađenja mehaničkim putem jednostavno odvoje.
Razmišljajući kakvu posudu upotrijebiti za ovakav posao na pamet mi je pala odvodna cijev prečnika 110mm ili slična, koju je potrebno prije upotrebe uzdužno sa jedne strane razrezati pilom ili sličnim pogodnim alatom kako bi se kasnije olakšalo vađenje ohlađenog sadržaja.
Rez koji je napravljen se mora uzdužno zalijepiti ljepljivom trakom da se spriječi curenje te na par mjesta u krug takođe fiksirati trakom kako bi se spriječilo otvaranje cijevi uslijed zagrijavanja. Dno se može zatvoriti sa odgovarajućim čepom za odvodne cijevi.
Prednost ovakvog rješenja je to što je cijev jeftina. Jedino nisam potpuno siguran kako cijev podnosi temperature više od 100°C.
Cijev je prije ulivanja potrebno izolovati nekim utopljavajućim materijalom, staro ćebe ili sl., te bi bilo dobro unutrašnju stijenku namazati jestivim uljem radi lakšeg odvajanja. Poslije ulivanja poklopiti kartonom ili sličnim materijalom kako bi se usporilo hlađenje i samim tim produžilo taloženje i raslojavanje.
Nakon hlađenja materijal, u čvrstom stanju nebi trebalo da bude problem izvaditi iz ovog kalupa. Isti kalup se može ponovo koristiti uz prethodno opisanu pripremu.
Izvađeni sadržaj kalupa u čvrstom stanju bi na donjem dijelu trebalo da je uglavnom sačinjen od vode i taloga cvrstih čestica iznad čega bi trebalo da se nalazi vosak koji je teži od parafina a iznad voska bi trebalo da je parafin. Na samom vrhu bi mogle da se nađu čestice koje su laganije od parafina i eventualno pjena nastala ulivanjem.
Granična linija između sloja parafina i voska bi trebalo da se prepozna po razlici u boji.
Presjecanjem komada u zoni linije raslojavanja bi trebalo da se odvoje vosak i parafin.
Vosak ostavljamo sebi i od njega izrađujemo satne osnove dok sa parafinom postupamo prema vlastitoj želji. Npr. mogu se od njega praviti svijeće ili slično, ili u krajnjem slučaju možemo da ga vratimo tamo gdje smo ga i dobili te ga ponovo zamjenimo za satne osnove.
Čak i ako linija raslojavanja nije jasno prepoznatljiva po promjenama u boji, cijenim da donji dio sadrži značajno veći procenat voska u odnosu na gornji pa se prostim presjecanjem na pola može odvojiti čistiji vosak od onog manje čistog.
Prethodna priča je bazirana na skromnom ličnom iskustviu a većim dijelom na teoretskom viđenju pa je moguće da negdje griješim u postupku i donosim pogrešne zaključke, te s toga molim kolege da budu slobodni i ukažu na takve propuste.
Ako mi slobodno vrijeme to dozvoli probaću ovaj postupak u malom formatu kako bih i sam izvukao neki zaključak ili pouku.
Eto toliko.
P.S. Nadam se da nije bilo previše dosadno čitati ovu poruku a kome jeste taj je vjerovatno svakako odustao prije ove rečenice...
Pozdrav svima...
