Napisao sam razlog zbog kojeg nije dobro da ih odaljiš od pregrade. Korišćenje uzajamnog grejanja. To su ti i pčele pokazale kada se grupišu oko pregrade. Ako ih ti postaviš između mednih okvira, opet će vremenom pomerati gnezgo ka pregradi jer je tu toplije. Korišćenje uzajamne toplote koristi pčelama da mogu imati više izletnica i samim tim doneti više polena ili nektara.
Ako ih odvojiš, muče se pčele oko odgajanja legla i to leglo će svakako biti slabijeg kvaliteta od legla koje je odgajeno pri povoljnim temperaturama. U tim uslovima je i prerada polena u pergu lošija. Svodiš drušva na parametre dva slaba društva umesto da su u uslovima jakog društava. Pri tome, ponoviću, za mene je jako društvo svako društvo koje bez problema kontroliše uslove u košnici iako ne zadovoljava proizvodne kriterijume pčelara. To je i uslov zdravlja pčela.
Pazi, ako oba mala društva imaju snage, razvijaju puno legla i kod njih je problem hrana i pri tome mislim više na med, ali smanjivaće se i prostor za uneti polen. U jednom momentu mogu ostati bez hrane. Ja sam takvim društvima dodavao ramove pune meda, a kada to više nije bilo moguće, razdvojio sam ih.
PS
Pisao sam za postupak kao da su duštva na postolju, a ne na košnici. Imao sam i jedne i druge. One koje su bile gore na košnicama sam tu i razdvajao: na krovovima košnica, po istom postupku samo što problem orijentacije nije postojao. Kada sam razdvojio, društva su pred bagrem imala po 9 ramova legla velike površine! Deveti je bio ceo građevnjak, jer sam zaboravio da im ubacim jedan ram. Ali su ta društva dobijala baš ogromne količine meda koji je sačuvan u neizvrcanim ramovima. Društva sa kojima se dobro postupa to uvek uzvrate. S obzirom na uslove koji su tada vladali, bilo je to ogromno leglo. Toje bilo 1994-te godine. Ne bih da pišem o problemima onih od kojih sam učio pčelarstvo. Njima su i proizvodna društva slabila (smanjivala leglo), jer su takvi uslovi paše bili tada. To je takođe bila godina sa ranim cvetanjem bilja.